Svesrpski sabor Srbije i Srpske održan je u političkom ambijentu najnižeg nivoa i potpunog zahlađenja međuetničkih odnosa Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini nakon Daytona. Deklaracija o Srebrenici, koju je izglasala Generalna skupština UN-a "poražavajućom većinom", po općem mišljenju predstavlja posljednju ciglu u zidu podignutom između dvije etničke političke elite u Sarajevu i Banjoj Luci.
Pronicljiviji analitičari skloni su tvrdnjama kako je sabor održan poslije izglasavanja srebreničke rezolucije kako bi Beograd osvježio toliko omiljenu poziciju žrtve i obnovio energiju hrabrog suprotstavljanja antisrpskim zavjerama.
Također, dan D je dočekan u Srbiji u ambijentu tradicionalno loših i netolerantnih odnosa između vlasti i opozicije, koji su dodatno uskovitlani (ne)dokazanim neregularnostima na lokalnim izborima 2. lipnja.
Odnosi s onim dijelom međunarodne zajednice kojem Srbija navodno teži i prije početka agresije Rusije na Ukrajinu zamrznuti su u debelom ledu sibirskih stepa, tako da su poglavlja i klasteri, kao koraci na putu ka EU, samo dio mutnog sjećanja.
Malo što je ostalo isto osim što je mrska Europa nastavila gurati lovu u infrastrukturne i razvojne projekte, uglavnom u vidu poklona. Moskva je nastavila slati poljupce i špijune, dok Kina šuti i radi. Bit će zanimljivo pratiti i analizirati gdje je točka pucanja već krajnje razvučene Vučićeve strategije "što manje dati, što više uzeti".
Čarobna riječ kojom srpska politička elita već desetljećima želi i uspijeva zavesti i mobilizirati svoje stado sada je jedinstvo.
Ljudi se rijetko bave analizom što vlast pod tim podrazumijeva, a pogotovo činjenicom da je nivo dostignutog jedinstva oko ključnih, strateških pitanja - izuzimajući Europsku uniju, naravno - toliko visok da se postavlja pitanje ima li u srpskom društvu uopće kisika za drugo mišljenje, pluralizam i demokraciju (?!).
U središtu jedinstva nije okupljanje oko civiliziranog svijeta, nego suprotstavljanje izmišljenim neprijateljima
U biti režimskog shvaćanja i nametanja jedinstva ne stoji okupljanje oko vrijednosti suvremenog civiliziranog svijeta, već mobilizacija radi suprotstavljanja neprijateljima, uglavnom izmaštanim.
Tu se ne radi o nacionalnom jedinstvu koje vas ne sprječava da usred rata sa stotinama tisuća prosvjednika tražite ostavku vlade, kao što je to slučaj u Izraelu, već o jedinstvu koje isključuje sve neistomišljenike, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Da nije tako, na Svesrpskom saboru bi se, uz Vučića i Dodika, u prvim redovima našli i pripadnici srpske opozicije s obje strane Drine. Ali nitko ih nije zvao, onako nepodobne.
Samo na prvi pogled to može biti čudno jer nepozvani u 98 posto slučajeva, po pitanju Kosova i svim ostalim nacionalnim pitanjima, imaju ne samo identičan nego i radikalniji stav. Kada sve ovako ogolimo, sasvim je jasno da srpsko jedinstvo krije brižljivo odnjegovane duboke podjele u kojima se dvije grupe bore za ekskluzivna autorska prava nad istom politikom!
Sindrom "malih razlika" je najkvalitetnije gorivo za raspirivanje neprijateljstava sakrivenih iza krilatica o jedinstvu. Dobro razrađeni mehanizmi Staljinovih gulaga i našeg Golog otoka ustanovili su efikasan mehanizam podjele u istom ideološkom/nacionalnom narativu na patriote i izdajnike (revolucije, srpstva...).
Revolucionarno jedinstvo, čiji je simbol krmača koja proždire svoje mladunce, podrazumijeva - jednoumlje. Razmišljanje svojom glavom moraš žrtvovati i zamijeniti razmišljanjem njegovom glavom, inače ne možeš ući unutra. "Mora se biti vrijedan član otadžbine...", objasnio nam je na upečatljiv način jedan od saborskih govornika, direktno nas podsjećajući na čuvenu anegdotu Radovana Trećeg o "članu biblioteke". Nekad biblioteka, danas domovina - uvijek partija! Što radi podsvijest, bože me sačuvaj.
Na saboru je usvojen i prijedlog Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i budućnosti srpskog naroda kao zajednički strateški dokument Srbadije.
U dva dana su, po horizontalnom i mentorskom principu, potpisani dokumenti o suradnji u sportu, kulturi, ekonomiji, poljoprivredi, centralnim institucijama, ali s posebnim naglaskom na povezivanju lokalnih zajednica, pri čemu je samoupravama iz Srbije dodijeljena uloga starijeg brata.
Deklaracija je ponovila i potvrdila opća mjesta srpske politike u regiji s nekoliko konkretnih smjernica.
Ponešto za hrvatsko i BiH tržište
Za hrvatsko tržište može biti zanimljiva točka 34. u kojoj stoji: "Svesrpski sabor predlaže dodatno internacionaliziranje stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Potrebno je svijetu predstaviti enormno stradanje i genocid koji je nad Srbima izvršen u sistemu logora NDH, s posebnim naglaskom na stradanje djece u posebnim i u svijetu jedinstvenim logorima smrti za djecu Jastrebarsko, Sisak, Đakovo i Stara Gradiška."
Za bosanskohercegovačko tržište Dodik je plasirao novi datum obilježavanja Dana državnosti Republike Srpske. Izgleda da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlukom da se zabrani 9. siječnja kao Dan državnosti u Banjoj Luci "pojurio lisicu, a istjerao medvjeda".
Naime, Dodik je, cinično se izrugujući odluci suda, izabrao 15. veljače za novi Dan državnosti, u čemu nema ničeg problematičnog osim što je to Dan državnosti susjedne države, Republike Srbije.
Tako je, po Dodikovim riječima, na simboličan način počelo razdruživanje od BiH i entitetsko pripajanje Srbiji. Toga nema u Deklaraciji, ali ni u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1986. nisu spominjani ratovi. Mir je uz, jedinstvo, opet najčešća riječ, mada ne treba smetnuti s uma vođu kojem je to bila omiljena riječ tridesetih godina prošlog stoljeća.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala