SVJETSKA zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju majmunskih boginja "globalnom zdravstvenom prijetnjom".
Ova klasifikacija je najviše upozorenje koje WHO može izdati. Odluka je donesena na drugom sastanku hitnog odbora WHO-a o ovom virusu.
Više od 16.000 slučajeva je prijavljeno iz 75 zemalja, rekao je glavni direktor WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus. Do sada je bilo pet smrtnih slučajeva, dodao je.
Trenutačno postoje još samo dvije ovakve "globalne zdravstvene prijetnje" - pandemija koronavirusa i stalni napori da se iskorijeni dječja paraliza, piše BBC.
"Znamo premalo o novim načinima prijenosa"
Savjetodavni odbor, koji se sastao u četvrtak, savjetuje glavnog direktora WHO-a Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, odgovornog za donošenje konačne odluke o tomu treba li proglasiti globalnu zdravstvenu krizu.
Ghebreyesus je novinarima rekao da je bio primoran posredovati kako bi razriješio neslaganje članova stručnog odbora o tomu treba li epidemiju majmunskih boginja proglasiti globalnom zdravstvenom krizom. Kazao je da je devet članova odbora bilo protiv, a šest za.
"Zasad znamo premalo o novim načinima prijenosa koji su omogućili širenje", rekao je dr. Tedros. "Procjena WHO-a je da je rizik od majmunskih boginja umjeren globalno i u svim regijama, osim u europskoj regiji, gdje rizik ocjenjujemo visokim", dodao je.
WHO je također izdao preporuke za koje se nada da će "potaknuti zemlje da poduzmu mjere kako bi zaustavile prijenos virusa i zaštitile one koji su u najvećem riziku". "Ovo je epidemija koja se može zaustaviti pravim strategijama u pravim skupinama", rekao je.
Majmunske boginje su prvi put otkrivene u središnjoj Africi 1950-ih.
Što su majmunske boginje?
Majmunske boginje ne spadaju u spolno prenosive bolesti, ali se mogu prenijeti izravnim kontaktom tijekom spolnog odnosa. Također se mogu širiti putem korištenja odjeće, posteljine ili ručnika koje je koristila inficirana osoba, dodirivanjem lezija ili kapljičnim prijenosom.
Prvi su put otkrivene 1958. godine kada su se pojavile kod majmuna koji su se koristili u istraživanjima. Prvi slučaj prelaska te infekcije na ljude zabilježen je 1970. u Demokratskoj Republici Kongo.
Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić objasnila je nedavno kako izgledaju simptomi zaraze.
"To je virusna bolest. Radi se o DNK virusima, najčešće o malim, sitnim glodavcima, uključujući miševe, štakore i vjeverice te brojne primate", objasnila je Markotić dodavši da postoji mogućnost prijenosa s čovjeka na čovjeka, sa životinje na čovjeka, ali i s čovjeka na životinju.
Koji su simptomi majmunskih boginja?
Kada je riječ o simptomima, Markotić je rekla da bolest počinje visokom temperaturom, kao i većina drugih zaraznih bolesti, općim lošim stanjem, iscrpljenošću i jakom glavoboljom.
"To je uobičajeno za brojne bolesti, ali već trećeg ili četvrtog dana se pojavi osip, prvo na mjestu inicijalnog ulaza, a onda se dalje širi od lica, ekstremiteta, trupa, a na kraju po dlanovima i tabanima. Sami simptomi sliče velikim boginjama, na sreću, velikih boginja u cirkulaciji nema. Ta je bolest cijepljenjem u potpunosti iskorijenjena. Kod majmunskih boginja također imamo jako otečene limfne čvorove", objasnila je Markotić.
Tko može oboljeti od majmunskih boginja?
Na pitanje tko obolijeva od majmunskih boginja, Markotić je rekla da obolijevaju sve kategorije ljudi.
"Možemo reći da su sada, u ovoj pojavi nekakve epidemije u Europi, uglavnom muškarci koji su imali odnose s muškarcima. Dalje se bolest može širiti na ostale skupine. Osobito su osjetljivi imunokompromitirani ljudi, trudnice i mala djeca. Oni su pod najvećom opasnošću. Ova bolest je puno lakša nego velike boginje. Smrtnost je negdje do 10 ili 11 posto. Opet više u osjetljivim populacijama", zaključila je Markotić.
HZJZ: Bolest nije jako zarazna
Iz HZJZ-a su istaknuli da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo blizak kontakt s bolesnikom. Uzročnik je virus, sličan virusu velikih boginja, a prirodni su mu rezervoar najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini središnje i zapadne Afrike.
Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama oboljelih.
Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt. U SAD-u je 2003. godine zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, zaraženim od glodavaca uvezenih iz Gane.
Bolest prođe kroz dva do četiri tjedna
Bolest se očituje povišenom temperaturom, glavoboljom, zimicom, iscrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom kao kod vodenih kozica. Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu, ali se ne zna koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja.
Osim toga, cijepljenje protiv velikih boginja je krajem sedamdesetih ukinuto svuda u svijetu, nakon što su velike boginje proglašene iskorijenjenima. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.
Postoji razlika između velikih i majmunskih boginja
Iz HZJZ-a su napomenuli i da postoji velika razlika između velikih i majmunskih boginja jer su velike boginje antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla iskorijeniti.
S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga je nemoguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.
Kao najvažnije su istaknuli da je prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su manje zarazne. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv velikih boginja.