SVJETSKA zdravstvena organizacija (WHO) kroz mjesec dana bi mogla jedan od najčešćih umjetnih zaslađivača na svijetu proglasiti mogućim uzročnikom raka. Radi se o aspartamu koji se koristi u nizu proizvoda poput Coca-Colinih dijetalnih gaziranih pića i Marsovih Extra žvakaćih guma.
>> Reuters: WHO-ova agencija smatra da je najpoznatiji zaslađivač mogući uzročnik raka
Što je zapravo aspartam?
Kemičar i popularizator znanosti zaposlen na Institutu Ruđer Bošković, izv. prof. dr. sc. Tomislav Portada, objašnjava da je aspartam umjetno sladilo dvjestotinjak puta slađe od šećera koje se dodaje u prehrambene proizvode za koje želimo da budu slatkog okusa a da istodobno ne sadržavaju šećer.
Portada kaže kako se tvrdnje o navodnoj štetnosti aspartama plasiraju u javnosti već desetljećima, ali za njih do sada nema čvrstih znanstvenih dokaza, unatoč velikom broju provedenih znanstvenih istraživanja.
“Pretpostavljam da je odluka IARC-ja da se aspartam stavi na popis mogućih kancerogena motivirana željom da se pitanje njegove sigurnosti, s obzirom na velik interes javnosti, još jednom preispita.
Važno je naglasiti da stavljanje neke tvari na popis mogućih kancerogena nipošto ne treba tumačiti kao potvrdu da je ta tvar kancerogena, nego više kao iskaz želje da se to pitanje još jednom preispita”, objašnjava Portada.
Portada: Nazivanje aspartama jednim od najopasnijih umjetnih sladila je pretjerivanje
Aspartam se naziva jednim od najčešćih, ali i najopasnijih umjetnih zaslađivača, a umjetna sladila inače se percipiraju kao nešto izrazito nezdravo za čovjeka, no je li to zapravo istina?
Evo što na to kaže Portada:
“Nazivanje aspartama jednim od najopasnijih umjetnih sladila je pretjerivanje koje nema uporišta u znanstvenim činjenicama. Do tog pretjerivanja dolazi zbog jako proširene predrasude prema kojoj je sve prirodno za nas dobro, a sve umjetno loše, pa se onda iz toga izvlači zaključak da bi umjetna sladila, zato što su umjetna, trebala biti loša.
Međutim, dovoljno je navesti nekoliko primjera prirodnih stvari koje su za nas štetne, primjerice otrovne gljive, biljke i životinje, meteorološki ekstremi, prirodne katastrofe i slično, te nekoliko primjera umjetnih stvari koje su za nas korisne, kao što su to lijekovi, građevine, prijevozna sredstva, da bismo uvidjeli da takvo poopćenje ne drži vodu.
Dosadašnja znanstvena istraživanja aspartama sugeriraju da on, ako se unosi unutar granica prihvatljivog dnevnog unosa, ne predstavlja rizik za zdravlje", kaže naš znanstvenik.
Kroz dva tjedna bi trebali biti objavljeni rezultati istraživanja
Aspartam istražuju i Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) i stručni odbor WHO-a za prehrambene aditive JECFA te bi svoje konačne zaključke trebali iznijeti za dva tjedna. Glasnogovornik IARC-ja rekao je da su nalazi odbora IARC-ja i JECFA-e povjerljivi do srpnja, ali je dodao da su "komplementarni", a da zaključak IARC-ja predstavlja "prvi temeljni korak u razumijevanju kancerogenosti".
Također je rekao da Povjerenstvo za aditive "provodi procjenu rizika koja određuje vjerojatnost da će se određena vrsta štete, poput raka, pojaviti pod određenim uvjetima i razinama izloženosti".
Međutim, industrija i regulatori strahuju da bi održavanje oba procesa u isto vrijeme moglo biti zbunjujuće, prema pismima američkih i japanskih regulatora u koja je Reuters imao uvid.
Portada kaže da njihove zaključke ne može komentirati jer oni tek trebaju biti objavljeni, a da nakon njihove objave, ne očekuje da će se raditi o nečemu što bi drastično promijenilo naše dosadašnje spoznaje o aspartamu.
IARC je i glifosat ocijenio "vjerojatno kancerogenim", ali je Europska agencija za sigurnost hrane osporavala tu procjenu
Zaključci IARC-ja mogu imati golem utjecaj. Primjerice, njegovo je povjerenstvo 2015. zaključilo da je glifosat "vjerojatno kancerogen", da bi godinama kasnije druga tijela poput Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) osporavala tu procjenu, a tvrtke i dalje osjećale učinke odluke.
Tako je njemački Bayer 2021. izgubio treću žalbu na presude američkih sudova kojima je dosuđena odšteta kupcima koji su za svoj rak okrivili korištenje njegovih sredstava protiv korova na bazi glifosata.
Odluke IARC-ja također su kritizirane zbog izazivanja nepotrebne uzbune zbog tvari ili situacija koje je teško izbjeći.
"Glifosat je primjer kako stavljanje nečega na popis vjerojatnih kancerogena izaziva uznemirenost"
Portada objašnjava da je glifosat herbicid, odnosno sredstvo za uništavanje korova, te da se u cijeloj ovoj priči on pojavljuje kao "primjer kako stavljanje neke tvari na popis vjerojatnih kancerogena može izazvati pretjeranu uznemirenost javnosti i dugoročno stigmatizirati neku tvar u mjeri koja je neproporcionalna stvarnoj opasnosti".
Naime, iz IARC-ja su navodili noćni rad i konzumaciju crvenog mesa kao "vjerojatno kancerogene", a korištenje mobilnih telefona kao "moguće kancerogene", slično aspartamu. Pitamo Portadu koliko su relevantne ovakve studije te koliki je njihov utjecaj na javnost općenito, ali i proizvođače u prehrambenoj industriji.
“Kao što sam već naglasio, stavljanje neke tvari, proizvoda ili životnog stila na popis potencijalno štetnih ne znači potvrdu da su one stvarno štetne, nego samo predstavlja iskaz odlučnosti regulatornih tijela da se to pitanje detaljnije istraži.
Ako bi takva istraživanja potvrdila sumnje da je nešto štetno, donijeli bi se propisi ili bi se modificirali oni postojeći koji bi, vodeći računa o omjeru koristi i štete, štetu sveli na minimum. Valja se na kraju podsjetiti da je pitanje štetnosti često pitanje količine i vremena izloženosti. I čista izvorska voda bit će štetna ako je popijemo previše odjednom”, zaključuje Portada.
Profesor s PMF-a: Dosadašnja istraživanja nisu pronašla čvrstu vezu između korištenja aspartama i raka
Stjepan Orhanović, izvanredni profesor s Odjela za kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, kaže da se iz svega priloženog vidi da je aspartamanova najblaža moguća povezanost s tumorom u rangu korištenja mobitela te blaža od prehrane crvenim mesom ili radom u noćnoj smjeni. I on kaže kako dosadašnja istraživanja nisu dokazala čvrstu vezu između aspartama i raka.
“Koliko je meni poznato, povezanost aspartama s rakom se istražuje već jako dugo i do sada istraživanja nisu pronašla čvrstu vezu između korištenja aspartama i raka. Umjetni zaslađivač aspartam je inače posve prirodan spoj, to je dipeptid koji se sastoji od dvije aminokiseline, asparaginske i fenilalanina, koje možemo naći u sastavu svih proteina.
Dipeptid je esterificiran metanolom i upravo metanol koji se može osloboditi razgradnjom aspartama može biti poveznica s kancerogenim djelovanjem jer se on može metabolizirati u formaldehid koji može biti kancerogen.
Međutim, metanolu smo izloženi i u mnogim prirodnim izvorima poput alkoholnih pića ili soka od rajčice pa EFSA i FDA smatraju da ova izloženost ne predstavlja problem.
Inače, procjena kancerogenosti za spojeve koji su samo malo kancerogeni nije trivijalna, tom problemu se pristupa uz vrlo velike sigurnosne granice i uz uzimanje u obzir svih relevantnih studija i ne preostaje nam ništa drugo do vjerovati procjeni specijaliziranih agencija, uz zdravu dozu dodatnog opreza”, kaže.
"Umjetni zaslađivači se koriste da bi se izbjegao unos kalorija koje su sadržane u stolnom šećeru"
Pitali smo Orhanovića što se do sada zna o umjetnim sladilima, za što se oni najčešće koriste, gdje ih najviše ima i u kojim to točno proizvodima.
“Umjetni (uvjetno rečeno, jer su to ponekad prirodni spojevi) zaslađivači se koriste da bi se izbjegao unos kalorija koje su sadržane u stolnom šećeru i s tim povezani problemi sa zdravljem. Kemijska priroda im je različita, zajedničko im je da se vežu na receptore za slatki okus i zbog toga imaju slatki okus koji je intenzivniji od okusa saharoze i do nekoliko desetaka tisuća puta, dok 200 puta ima aspartam.
Nemaju tako čisti okus kao stolni šećer, neki nisu posve stabilni, imaju aftertaste te postoje neriješeni problemi sa sigurnošću upotrebe za neke zamjene za šećer tako da idealni zaslađivač još nije u uporabi.
Pored aspartama se koriste ili su se koristili, ili se istražuju još i saharin, ciklamat, steviozid, glycyrrhizin, dihidrochalchoni, guanidini, neki proteini poput monelina, curculina, miraculina, thaumatina”, kaže.
Objašnjava da se koriste u mnogim proizvodima u kojima bi inače bilo puno kalorija koje potiču od stolnog šećera te da je potrebno pouzdati se u specijalizirane agencije koje se time bave jer je “ovaj problem prekompleksan da bismo se upuštali u paušalne procjene rizika za svaki pojedini spoj, što važi i za glifosat”.