Zabilježen je pad od 73 posto u populacijama promatranih divljih vrsta u razdoblju između 1970. i 2020., prema WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta za 2024. objavljenom danas, što je svjetska organizacija za zaštitu prirode nazvala "katastrofalnim".
Indeks živućeg planeta (LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta, uključuje gotovo 35.000 populacijskih trendova za 5.495 vrsta od 1970. do 2020.
Najveći pad zabilježen je u slatkovodnim ekosustavima (85 posto), zatim u kopnenim (69 posto) i morskim (56 posto).
"Klimatske promjene predstavljaju dodatnu prijetnju populacijama divljih vrsta u Latinskoj Americi i na Karibima"
Najveću prijetnju populacijama divljih vrsta predstavljaju gubitak i degradacija staništa, za što WWF kao uzrok navodi ljudski prehrambeni sustav, te prekomjerno iskorištavanje, invazivne vrste i bolesti.
"Klimatske promjene predstavljaju dodatnu prijetnju populacijama divljih vrsta u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje je zabilježen zapanjujući prosječni pad od 95 posto", naglasio je WWF.
"Prijelomna točka događa se kada se ekosustav gurne iznad kritičnog praga"
Organizacija objašnjava da pad populacija divljih vrsta može biti rani pokazatelj povećanog rizika od izumiranja i potencijalnog gubitka zdravih ekosustava.
"Kada su ekosustavi oštećeni, oni prestaju pružati dobrobiti o kojima ovisimo, čisti zrak, vodu i zdravo tlo za hranu, i postaju osjetljiviji na prijelomne točke. Prijelomna točka događa se kada se ekosustav gurne iznad kritičnog praga, što dovodi do značajnih i potencijalno nepovratnih promjena", ističe WWF.
Primjer takvih prijelomnih točaka su potencijalni nestanak Amazonske prašume i masovno odumiranje koraljnih grebena, a organizacija naglašava da oni "imaju golemi utjecaj na cijeli planet i mogu ugroziti sigurnost hrane i prihoda".
"Izolirani uspjesi su nedovoljni"
Zahvaljujući učinkovitim naporima za očuvanje, piše WWF, neke su se populacije stabilizirale ili povećale, poput planinskih gorila u planinama Virunga u istočnoj Africi, čiji se broj povećao za oko tri posto godišnje između 2010. i 2016. dok je u središnju Europu vraćen europski bizon.
No, organizacija smatra da izolirani uspjesi poput tih nisu dovoljni. Unatoč međunarodnim sporazumima o očuvanju prirode poput Globalnog okvira za biološku raznolikost, Pariškog sporazuma ili ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, Izvještaj o stanju planeta tvrdi da su nacionalne obveze i stanje na terenu "daleko od onoga što je potrebno za postizanje ciljeva za 2030. i izbjegavanje opasnih prijelomnih točaka".
Tijekom narednih pet godina bit će potrebni veliki zajednički napori za rješavanje "dvostruke krize klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, dok se Zemlja približava opasnim prijelomnim točkama koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju čovječanstvu", upozorava se u izvještaju.