ASTRONOMI su upravo objavili istraživanje o tajanstvenim signalima koji pristižu iz udaljene galaksije, a koji su uočeni teleskopom u Kanadi, javlja BBC.
Točna narav i porijeklo ovih naleta radiovalova još uvijek nije poznata.
Među 13 intervala brzih provale radiovalova (FRB, fast radio bursts), ponavljao se jedan vrlo neobičan signal, koji je dolazio iz istog izvora, od nas udaljenog otprilike 1.5 milijardi svjetlosnih godina.
Takav fenomen, ponavljajući FRB, zabilježen je još samo jednom u prošlosti, a uočen je 2015. godine teleskopom u Portoriku.
Možda ćemo otkriti od kuda dolaze
"Sada kada smo uočili još jedan FRB, možemo pretpostaviti da ih u svemiru postoji više“, rekla je astrofizičarka Ingrid Stairs sa sveučilišta University of British Columbia (UBC).
"A s više ponavljanja i izvora koje možemo proučavati, možda ćemo uspjeti odgonetnuti ovu kozmičku zagonetku – otkud ti signali dolaze i što ih uzrokuje", dodala je.
Vrlo brzo otkrio tajanstvene signale
Teleskop CHIME (Canadian Hydrogen Intensity Mapping Experiment) koji se nalazi u dolini Okanagan u Britanskoj Kolumbiji sastoji se od četiri polucilindrične antene. Svaka je dugačka 100 metara, a s njima se svaki dan može proučavati cijelo sjeverno nebesko područje.
Počeo je s radom tek prošle godine, a vrlo brzo je detektirao 13 provala radiovalova, uključujući i ponavljajući signal.
Znanstveno istraživanje o pojavi tih tajanstvenih signala upravo je objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Nature.
Što su brze provale radiovalova?
FRB-ovi su kratki intervali radiovalova, koji se vrlo vjerojatno pojavljuju s gotovo drugog kraja svemira. Nepredvidljivi su i kratkotrajni. Iznenada se pojave na nekom dijelu neba i traju tek nekoliko milisekundi.
Do sada su znanstvenici otkrili oko 60 pojedinačnih brzih provala radiovalova i dva koja su ponavljajuća. Smatraju da bi se na nebu moglo svakodnevno pojavljivati čak do tisuću takvih signala.
Neutronske zvijezde ili svemirski brodovi?
Postoje razne teorije o tome što bi ih moglo uzrokovati. Možda ih stvara brzo rotirajuća neutronska zvijezda koja ima snažno magnetsko polje ili dvije neutronske zvijezde koje su u procesu spajanja. Manje popularno objašnjenje jest da se radi o nekoj vrsti vanzemaljskog svemirskog broda.
Inače, neutronske zvijezde su urušene jezgre divovskih zvijezda koje su bile mnogo puta veće od našeg Sunca. Promjera su oko 10 kilometara, a imaju masu oko dva puta veću nego što je ima naša matična zvijezda. Uslijed vlastite gravitacije urušavaju se do te mjere da se većina protona i elektrona stapa u neutrone.
Prvi FRB signal
Prvi FRB otkriven je 2007. godine kada su znanstvenici u šest godina starim podacima australskog radioteleskopa Parkes uočili jedan nalet signala.
“Otkrio ga je David Narkevic, tada student na američkom sveučilištu West Virginia, kad je tražio signale pulsara. Taj FRB danas je poznat kao provala Lorimer, prema Narkevicevom mentoru Duncanu Lorimeru“, objasnio je naš astrofizičar Dario Hrupec za Bug.
“Provala je trajala samo pet milisekundi i locirana je kao izvangalaktički izvor udaljen 1,6 milijardi svjetlosnih godina. S obzirom na udaljenost i izmjereno spektralno ozračenje, utvrđeno je da je pri emisiji tog FRB-a u samo 5 milisekundi emitirano toliko energije koliko Sunce ukupno emitira u mjesec dana“, dodao je.
Tehnološki napredna civilizacija
Kao što smo već pisali na Indexu, dvoje znanstvenika Manasvi Lingam sa Sveučilišta Harvard i Abraham Loeb iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian smatraju da postoji cijeli niz zanimljivih podudarnosti koje govore u prilog tome da su FRB-ovi kreacije tehnološki naprednih civilizacija.
Svoje teorije predstavili su u studiji objavljenoj 2017. u časopisu Astrophysical Journal Letters.
Ipak, trebalo bi istaknuti da Lingam i Loeb u svojem radu ne tvrde da su tvorci FRB-ova inteligentni vanzemaljci, već samo kreću od pretpostavke da takva mogućnost postoji, pa potom postavljaju pitanje kako bi izgledala tehnologija potrebna za njihov nastanak.
Lingam i Loeb pretpostavili su postojanje pogona na bazi jedara i lasera koji bi se mogao koristiti za pokretanje većih letjelica. Prema njihovoj ideji, za takvu tehnologiju najbolje bi bile upravo zrake radiovalova svojstava sličnih FRB-ovima. Neke takve zrake, iskorištene za pogon letjelica, mogle bi slučajno pogoditi Zemlju na kojoj bi ih naši radioteleskopi otkrili. Naravno, za izgradnju takvog sustava golemih lasera i jedara, hipotetička civilizacija morala bi biti tehnološki značajnije naprednija od naše.
Kako smo već pisali, dvojac je izračunao kako bi tehnologija izgledala kada bi se energija potrebna za stvaranje usmjerenih zraka proizvodila u solarnim elektranama. Kada bi planet vanzemaljaca bio dvostruko veći od Zemlje i kada bi se nalazio u Zoni zlatokose, na njegovu površinu padalo bi dovoljno energije matične zvijezde da se letjelica teška milijun tona ubrza blizu brzine svjetlosti prije nego što bi odmakla previše daleko da je potisak može dalje ubrzavati. Za usporedbu Međunarodna svemirska postaja teži oko 420 tona. Takav bi sustav bio idealan za transport velikog broja ljudi iz jednog planetarnog sustava u drugi. Pritom bi na drugom kraju putovanja, na odredištu, trebao postojati sličan sustav za usporavanje letjelice.