Pjotr Stolipin bio je važna figura u ruskoj politici početkom 20. stoljeća te zadnji veliki reformator u Ruskom carstvu. Njegov lik pamtimo najviše zbog agrarnih reforma koje je poduzeo početkom 20. stoljeća kao ruski premijer, premda su one često nailazile na ogroman otpor. Taj otpor kulminirao je atentatom na Stolipina 1911. godine.
Stolipin se rodio 1862. godine u aristokratskoj obitelji, a završio je studij prava. Potom je započeo svoju karijeru po javnim službama: prvo kao tužitelj, a zatim kao guverner u nekoliko različitih ruskih pokrajina. Iskustvo u javnoj upravi omogućilo mu je da raste u ruskim političkim krugovima i tako postane premijer.
Rusija u vrijeme Stolipina
Ruski problemi na prijelazu stoljeća mogli su se sumirati u dvije točke: prva je bila opća zaostalost Rusije u usporedbi s ostatkom Europe. Rusiji je nedostajalo moderne tehnologije i novih načina upravljanja ekonomijom kako bi se oporavila.
Druga točka bilo je nemirno rusko društvo koje je podiglo revoluciju 1905. godine protiv vlasti. Revolucija je završila tako da je ruski car podijelio vlast s ruskim parlamentom, no nakon što se situacija smirila, brže-bolje je napisao nove zakone po kojima opet ima apsolutnu moć.
Car Nikola nije baš bio vrstan upravitelj i vladar pa su različiti sposobni ruski aristokrati donosili odluke preko kojih su pokušali promijeniti nešto u zemlji. Prvi takav vjerojatno je bio Sergej Vitte, čovjek koji je imao sličnu priču kao Stolipin, a kao ruski premijer dao je svojoj zemlji prve prave tvornice i stvorio sloj radnika u Rusiji.
Nakon njega, novi premijer bio je Stolipin. Njegova ideja bila je da riješi oba ruska problema u jednom potezu. Ako uspije agrarnim reformama spasiti rusku ekonomiju, riješit će i društveni problem te spriječiti proteste protiv cara i carske vlasti.
Reforme u poljoprivredi popraćene reformama u policiji
Reforme su zaista dale dobar rezultat. Rusiju je dočekao period bez gladi, a hranu su čak i izvozili za dodatan profit. Osim toga, nastavio je njegovati politike koje je uveo Vitte, koje su također pomogle u ruskom oporavku.
Međutim, Stolipin ima i drugu stranu. Kada je preuzeo uzde vođenja države, obratio je posebnu pozornost na policiju kojoj je dao odobrenje za razna hapšenja političkih protivnika i aktivista. Za njegovo vrijeme tajna je policija bila posebno aktivna, a na meti su se uglavnom pronašli socijalisti i protivnici monarhističkog sustava. Ti su pojedinci često umirali u zatvorima ili su bili javno pogubljeni.
Javna pogubljenja tada su uključivala vješanje osuđenih. Tijekom njegovih godina usvojen je novi pojam "Stolipinova kravata", a mislilo se na uže na kojemu su umrle stotine ruskih građana.
Kada je u rujnu 1911. godine otišao u kazalište u Kijev, Stolipin nije mogao ni slutiti što će se dogoditi. Tamo ga je čekao Dmitrij Bogrov, član radikalne skupine u Rusiji koji je čekao povoljan trenutak da usmrti ruskog premijera. Usred predstave pucao je na Stolipina s leđa i potom pobjegao.
Ruski premijer brzo je odveden u bolnicu te je nekoliko dana kasnije preminuo. Njegova smrt bila je šok za rusko društvo jer se dobro znalo da upravo on vodi državu, a ne car. Nikola nakon njega više nije mogao vratiti povjerenje svojih podanika, a uskoro je počeo i Prvi svjetski rat - zadnja epizoda u priči o Ruskom Carstvu.