RAT je počeo prije 30 godina, no ratne bubnjeve vječno svježim drži hrvatska politika s bezbroj obilježavanja koja se praktički održavaju iz dana u dan, dok posebno "zagužva" ujesen, kad su počeli i najžešći napadi.
Rat se uvukao u sve pore života
Rat je tako pretvoren u mit s atributom domovinskoga, pa valjda ima i nečuveno dugo trajanje.
Recimo, 1. listopada je obljetnica napada na Dubrovnik, a Gradska uprava je organizirala nevjerojatnih tridesetak događanja koja će se protezati u narednih mjesec dana.
Program podrazumijeva polaganje vijenaca, satove povijesti i školske priredbe s pjevanjem pjesmica dok ih HDZ-ovci u maniri dalekoistočnih diktatura nadgledaju, izložbe...
Zločin je moguće počiniti i u ime suverenosti
Lijepo je gajiti pijetet i poštivati uspomene na stradale jer čovjek bi, uostalom, trebao biti najveća vrijednost. No, u Hrvatskoj rat toliko snažno čini svakodnevicu i uvukao se u sve društvene pore da određuje ritam života.
Jasno, školski programi poseban su problem, kao i potreba da se djeci stalno "trubi" o ratnom dignitetu. Nisu satovi povijesti loši sami po sebi, dapače, neka se uči o ratu, ali neka se uče sve strane i reperkusije rata. Neka se uči da je zločin moguće počiniti u ime suverenosti, neka to ne bude isključivo domoljubno busanje u prsa, što onda imputira patriotizam koji podrazumijeva tezu da je državu stvorila jedna ideja, jedna stranka, jedan čovjek.
Sudjeluju svi akteri društva
Problem jest najizraženiji u manjim gradovima i mjestima, gdje politika odlučuje o svakom aspektu života, tako da se društveni akteri unisono trude svidjeti politici. To uključuje prije svega medije, koje manje ili više značajno dotiraju lokalne i regionalne vlasti, koji ratna komemoriranja podižu na nivo svetosti. Tu su i oporba, koja uporno želi svoje mjesto uz HDZ-ov stol patriotizma, ali i Crkva sa svojim veledostojnicima, intelektualci, civilno društvo...
Plenković se nikad nije odmaknuo od ratne retorike
No, državni vrh nije ništa bolji od lokalnih dužnosnika kojima je rat očito idealna prilika za dokazivanje pripadnosti. Tako i Plenković, koji slovi za vrlo umivenog HDZ-ovca, itekako pazi na ratnu retoriku te se od kulta rata nikad nije emancipirao.
"Kao stožerna i državotvorna stranka, koja je predvodila hrvatski narod u najvažnijim trenucima u povijesti, i danas čvrsto stojimo na braniku nacionalnih interesa kao jamci sigurnosti hrvatskih građana suočenih s novim ugrozama.
Njegujemo našu tradiciju, nacionalni identitet, povijest i kulturu, trajno smo posvećeni očuvanju digniteta Domovinskog rata te smo zahvalni hrvatskim braniteljima bez čije hrabrosti i žrtve ne bi bilo slobodne ni samostalne Hrvatske", riječi su koje je Plenković napisao svojim biračima pred ovogodišnje lokalne izbore.
Živi se psihoza
Dojam? Stalnim podgrijavanjem uspomena na dignitet rata ili, kako se to nekoć zvalo, na tekovine revolucije, živi se ustvari ratna psihoza, koja ne jenjava jer ratno obilježavanje se ne tiče samo podsjećanja na događaj. Ono podrazumijeva i crtanje ružnih murala, rehabilitiranje ratnih zločinaca i ustaških popova... Ukratko, to je jedan kotao uz koji se krčka permanentna ratna atmosfera.
U takvom modelu oni koji na ratne melodije ne žele plesati bivaju prokazani manjim Hrvatima, ako ne i četnicima, ali svakako nedovoljnim patriotima. Ukratko, onima koji "našu stvar", zemlju i slobodu nisu željeli, pa za njih nema prostora.
Klasić: Nitko više ne zna broj obljetnica
O ovoj temi razgovarali smo s povjesničarem Hrvojem Klasićem kojega smo pitali koliko je ustvari ratnih obljetnica u Hrvatskoj.
"Nitko više ne zna broj ratnih obljetnica koje se službeno ili neslužbeno obilježavaju u Republici Hrvatskoj, ali ne samo tu nego i u regiji, u državama koje su nastale raspadom Jugoslavije. Ono čemu svjedočimo je da se iz godine u godinu pojavljuju nove obljetnice", govori Klasić.
"Recimo, u Srbiji se već nekoliko godina obilježava dan potpisivanja primirja u Prvom svjetskom ratu, imaju i Dan zastave kao obilježavanje bitke na solunskom frontu. Očito to pokazuje koliko je prošlost ovdje bitna", rekao je on.
Što političari manje nude, to se više okreću prošlosti
"Ponovit ću ono što uvijek kažem - što političari imaju manje za ponuditi u sadašnjosti i budućnosti, to se više okreću prošlosti. Kako nisu spremni pobjeđivati u izazovima aktualnima danas i sutra, okreću se pobjedama ili - što je još važnije - porazima u prošlosti koje predstavljaju kao pobjede", rekao je Klasić.
Govori da je problem stalno obnavljanje prošlosti.
"Drugi problem je sadržaj samog obilježavanja. Nekako mi se čini da se prilikom obilježavanja likuje nad svojim porazom i pritom ne uzimaju u obzir svi aspekti određenih događaja, nego im se pristupa s etničkim predznakom, uvijek je etnički predznak presudan", rekao je Klasić.
Ističe da smo u Hrvatskoj sramežljivo, vrlo sramežljivo na državnoj razini obilježavali spomen na srpske žrtve iz Oluje.
"U ostalim državama u regiji toga nema ni sramežljivo", govori.
Vraća nas to u komunističku Jugoslaviju
Podsjeća ga to na bivšu državu.
"Narativ je to koji nas vraća u razdoblje komunističke Jugoslavije, kad se jedan zločin prešućivao, a drugi naglašavao. Takav i sada imamo odnos prema Drugom svjetskom ratu, a posebno Domovinskom ratu. Mi imamo posebnu državnu instituciju koja se bavi proučavanjem Domovinskog rata i koja je proizvela preko stotinu publikacija u kojima se, između ostaloga, obrađuju vojne pobjede Hrvatske vojske, ali i zločini nad Hrvatima u Hrvatskoj i BiH. No, od preko stotinu publikacija nijedna ne obrađuje zločine koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske, policije ili HVO-a. Mene to podsjeća na period kad je bio jedan popisani narativ koji se nije smio dovoditi u pitanje, odnosno čije se dovođenje u pitanje čak i kažnjavalo, a mi smo imali prijedlog od političara, ali i sudaca da se na taj način pristupi Domovinskom ratu", objasnio je.
Monopolizacija patriotizma
"Mi već 30 godina svjedočimo monopolizaciji patriotizma i monopolizaciji Domovinskog rata koju vrši HDZ. Doći će vrijeme kad će se početi govoriti o onome o čemu smo mi koji smo 1991. na neki način sudjelovali u ratu svjedočili, a onda će mantra o hrvatskoj slozi početkom 1990-ih biti uzdrmana jer će pokazati kakav je bio odnos prema svima koji su dobrovoljno htjeli sudjelovati u obrani Hrvatske, a koji nisu bili članovi HDZ-a, ali i oficirima iz JNA koji su se stavili u funkciju obrane Hrvatske, ali nisu htjeli ući u HDZ", zaključio je Klasić.