JUŽNU Tursku jutros je u 4:17 po lokalnom vremenu pogodio katastrofalan potres magnitude 7.8 koji se osjetio na stotinjak kilometara udaljenosti, a zabilježen je na seizmografima širom Europe.
Nakon toga je isto područje u 13:30 uzdrmao je novi jak potres, magnitude oko 7.5 po Richteru.
Prema trenutnim informacijama, poginulo je više od 2000 ljudi, no strahuje se da bi broj žrtava mogao biti puno veći, možda iznositi čak više desetaka tisuća. Na nesreću, prvi potres zatekao je većinu ljudi na spavanju.
Epicentar prvog potresa bio je u pokrajini Kahramanmaras na jugoistoku zemlje, oko 60 km zračne linije od sirijske granice. U tom području žive stotine tisuća izbjeglica.
Zašto se u Turskoj događaju tako snažni potresi?
Turski predsjednik Tayyip Erdogan rekao je da je to najveća katastrofa od potresa 1939., kada je zemlju u području grada Erzincana pogodio potres magnitude 7.8. Tada je od potresa i njegovih posljedica umrlo oko 33.000 ljudi.
U Turskoj se razorni potresi događaju relativno često. Zašto su jaki, zašto odnose mnogo života i zašto uzrokuju tako velike štete?
Hrvatski seizmolog dr. sc. Josip Stipčević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu kaže da je glavni uzrok svih potresa u Turskoj to što arapska tektonska ploča gura manju anatolijsku, na kojoj leži Turska.
"Anatolijska ploča zapravo je stisnuta između arapske i velike euroazijske ploče", kaže Stipčević.
"Većina seizmičke aktivnosti u Turskoj grupirana je na dva glavna rasjedna sustava - sjeverni anatolijski i istočni anatolijski sustav. Sjeverni anatolijski sustav je onaj o kojem češće slušamo i na njemu se događaju veliki potresi poput potresa magnitude 5.8 koji se dogodio blizu Istanbula 2019. i onaj veliki, magnitude 7.6, kod Izmita 1999. Istočni anatolijski sustav, na kojem se dogodio jutrošnji potres, nalazi se u istočnom dijelu Turske nedaleko od granice sa Sirijom i Irakom", rekao je Stipčević.
Mala razlika u magnitudi podrazumijeva veliku razliku u snazi
Kada se uspoređuju magnitude potresa treba imati na umu da je skala logaritamska, što znači da svaki sljedeći stupanj na njoj označava mnogo veću razliku u snazi u odnosu na prethodni.
Naime, zbog logaritamske osnovice magnitude, svaki porast za jednu jedinicu predstavlja desetostruko povećanje amplitude. U smislu energije, koja blisko korelira s razornom snagom potresa, svaki porast u jedinici magnitude odgovara povećanju otpuštene energije za oko 32 puta, a porast od 0.2 odgovara približno udvostručenju otpuštene energije. Drugim riječima, prvi potres magnitude 7.7 je oko dva puta jači od drugog, koji je bio magnitude 7.5.
Područje u kojem se dogodio današnji potres seizmološki je manje aktivno od sjevernog anatolijskog sustava, na kojem se dogodio potres 1939. godine.
Na istočnom anatolijskom rasjedu su se u krugu od 250 km od potresa 6. veljače 1970. do danas dogodila samo tri potresa magnitude 6 ili jača. Najjači od njih, magnitude 6.7, dogodio se 24. siječnja 2020., sjeveroistočno u odnosu na današnji.
Južna Turska i sjeverna Sirija doživjele su više razornih potresa u prošlosti. Sirijski Alepo u povijesti je nekoliko puta bio razoren, iako se točne lokacije i magnitude tih potresa mogu samo procjenjivati. Godine 1138. Alepo je pogodio potres magnitude koja je procijenjena na oko 7.1, a 1822. magnitude oko 7.0. Broj žrtava u ovom drugom procjenjuje se između 20.000 i 60.000.
Stipčević kaže da je današnji potres, magnitude oko 7.8, otprilike najveći kakav se može očekivati na tom području.
"To je najveći potres koji je zabilježen u tom području. Većeg nije bilo u zadnjih 1000 godina. Jutrošnji potres je otprilike najveće magnitude koja se može očekivati na oba rasjeda u Turskoj. On se dogodio na dužini rasjeda od oko 200 km, što je otprilike udaljenost kao od Zagreba do Slavonskog Broda", kaže naš stručnjak.
Razoran tip rasjeda
Jedan od razloga zbog kojeg su jaki potresi u Turskoj razorni je tip glavnih rasjeda.
"U rasjedima u Turskoj nema podvlačenja tektonskih ploča jedne ispod druge, već one klize jedna uz drugu. To je sličan mehanizam potresa kao onaj koji je djelovao u Petrinji. To su tzv. rasjedi s horizontalnim pomakom, odnosno na engleskom strike-slip. Potresi u njima nastaju zato što dva rasjedna krila klize jedno uz drugo. U Turskoj to pomicanje jedne ploče uz drugu ima razmjere od oko 20 mm godišnje. To je značajno više nego u Hrvatskoj gdje imamo pomicanja od 3 do 4 mm godišnje", kaže Stipčević.
"Dva rasjedna krila zbog djelovanja tektonskih sila se pomiču jedno u odnosu na drugo, ali zbog trenja se često zaglave te dolazi do nakupljanja elastičke energije. Kad nakupljena elastička energija prevlada unutarnje trenje, dolazi do pucanja i oslobađanja energije (video gore). Većim dijelom ona se oslobađa kao toplina, a manjim dijelom kao potres. Rasjede s horizontalnim pomakom često susrećemo na kopnu u blizini naseljenih mjesta.", tumači Stipčević.
Problem loše gradnje i mjesta rasjeda
U Turskoj se potresi događaju relativno često pa svi imaju svijest o tome. Međutim, ondje ima puno starih građevina koje nisu dizajnirane za jake potrese.
"Poseban problem je u tome što se u blizini tog istočnog anatolijskog rasjeda nalazi dosta gradova. To je dosta gusto naseljeno područje. Ondje je vrlo teško izgraditi otporne građevine kada rasjed prolazi blizu grada. Zbog toga nastaju velike štete, čak i ako se gradi solidno. U južnoj Turskoj na djelu je kombinacija nedovoljno kvalitetne gradnje i blizine velikih gradova. Nažalost, mislim da se može očekivati puno loših vijesti. Prve procjene govore da se oslobodilo oko 200 km rasjeda te da je jako puno zgrada srušeno. Usto se prvi potres dogodio usred noći, dok su svi bili u kućama. Bojim se da će vijesti biti loše", rekao je Stipčević.
Najjači potresi događaju se kod podvlačenja ploča
Najjači potresi događaju se u zonama subdukcije, odnosno podvlačenja jedne ploče ispod druge. To se događa na mjestima na kojima se oceanska ploča podvlači pod drugu oceansku ili kontinentalnu.
"To su megapotresi koji mogu imati magnitude veće od 8.5. U rasjedima s horizontalnim pomakom uglavnom se očekuje da će najveći potresi biti poput ovoga koji se dogodio jutros u istočnoj Turskoj. Bilo je u svijetu i većih, no uglavnom je to taj red veličine", kaže Stipčević.
No subdukcijski potresi uglavnom se događaju u oceanima, a strike-slip potresi na kopnu, često u naseljenim područjima, zbog čega odnose mnogo života.
Isti mehanizam kao u Hrvatskoj
U područjima u kojima se prostire Hrvatska, u davnoj su prošlosti, prije 40 do 50 milijuna godina, postojale dvije ploče koje su se sudarale i podvlačile jedna pod drugu.
Stipčević kaže da je tu postojao ocean, a ploča na kojoj se nalazio podvlačila se pod euroazijsko kopno.
"S vremenom je taj proces došao do kraja tako da danas imamo koliziju dva kontinentalna bloka - kontinentalnih dijelova jadranske mikroploče i euroazijskog kopna. Kod nas se danas događa nešto slično onome što se zbiva u Himalajama, gdje se sudaraju indijska i euroazijska ploča, samo, na našu sreću, u puno manjim razmjerima", kaže Stipčević.