"AGROKOR trenutačno nema interesa za Mercator", poručili su danas iz Agrokora pokušavši odustajanje od kupnje tvrtke koja ima svoje sjedište u uređenom zakonodavstvu Europske unije umotati u celofan izjave kako se od Agrokora želi stvoriti globalna kompanija te su tako najavili preuzimanje tvrtki u Turskoj, Ukrajini i Rusiji, a vide se i u Rumunjskoj i Bugarskoj.
Izborni instinkt
Riječ je o istočnoj Europi izvan Schengena u kojem se još uvijek poslovni dogovori potpisuju uz obvezu kojeg političkog ustupka te o "dogovornim ekonomijama" gdje je još uvijek od brokerskog instinkta kada treba ubaciti svježi novac u investiciju puno važnije pogoditi vladajuću stranku u predstojećim izborima.
Ljubav na terenu
Uostalom, da budemo jasniji prebacit ćemo lopticu na domaći teren gdje je ljubav Sanadera i Todorića već opjevana u mnogim predizbornim kampanjama, pa je nećemo ni ponavljati. Možda tek refren koji govori o milijunima državnih subvencija. Todorić je tako već duže vrijeme pod neprestanom paljbom javnosti kako ima više nego snažnu potporu Sanadera. Riječ je o tolikoj medijskoj lavini da se i njemu samom teško braniti od tih kritika budući da mu je valjda jasno kako je gotovo nemoguće objasniti da od države dobiva čak 300 milijuna kuna subvencija dok njegovi izravni konkurenti nisu od iste države dobili ni kune.
Todorić valjda zna da to preko Schengena ne bi bilo moguće. Prije svega oni ondje, sasvim slučajno nemaju kune, a sasvim je moguće kako bi primjerice Slovenci, da je preuzeo Mercator, to nazvali državnim intervencionizom u korist jedne osobe na tržištu.
Slučajnosti
Među njima, vrlo značajno mjesto zauzela je i znamenita Ljerka Puljić, djelatnica Agrokora, a Todoriću su sasvim slučajno procvjetale akcije na tom tržištu upravo negdje u vremenu kada su se zatvorila birališta u toj zemlji, a izborna komisija objavila rezultate.
Sasvim logično
No, treba se priznati kako se Todoriću radi njegovih poslovnih poduhvata u zemljama Balkana treba skinuti kapa i priznati kako je riječ o pravom znalcu koji nastupa, zapravo, sasvim logično. Uostalom, to se najbolje vidi u njegovim akvizicijama u susjednoj Crnoj Gori. Ako ne znate, riječ je o malenoj zemlji koja je kao ni jedna do sada obilježena aferom švercom duhana, a u kojoj se njihov premijer s vremena na vrijeme umjesto diplomatskog posjeta Italiji uputi u zgradu suda u Bariju.
Tako se Todorić (kako to sad logično zvuči) u toj zemlji odlučio za preuzimanje Duvankommerca, a već prije za svaki slučaj uzeo je pod svoje ruke Štampu iz Podgorice.
Kupnja "ispod tezge"?
Bila je to jedna od prvih Todorićevih akvizicija, gdje je, sudeći barem prema kaznenoj prijavi nastala šteta od dva milijuna eura za tu tvrtku zbog ugovora s Agrokorom, a upravo je to bila cijena za koju je ta tvrtka kupljena od svemoćnog Todorića. Ako je suditi prema tamošnjim napisima, ni jedna vlast do sada nije pokazala dovoljno inicijative da se taj slučaj iz 2004. godine napokon i riješi. Zašto? Vjerojatno prosuđujete i sami.
Rukom pod ruku
U Bosni i Hercegovini, Todorić također pliva niz rijeku političkih odnosa u toj državi. Uostalom kako objasniti činjenicu da je svojedobno Todorić najavio kako će uložiti više od milijun konvertibilnih maraka u sniženje cijena te "na taj način preuzeti dio tereta rastućih životnih troškova sa svojih potrošača na sebe".
Prvog dana te akcije sve važnije političke face službenog Sarajevu "nacrtale" su se ispred "SuperKonzuma", a ta vijest zauzela je prva mjesta u medijima. Politička raja jednostavno ga obožava, a još su davnih dana ruku po ruku Todorić i predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Adnan Terzić otvarali trgovine u toj zemlji.
Od igle do lokomotive pa i više od toga
Todorić se barem prema slučajevima iz zemalja bivše Jugoslavije, pokazao kao pravi genijalac jer kod njega u trgovini ima svega. Rekao bi narod "od igle do lokomotive" a mi bi dodali "pa do političkih bodova". Naravno, sve je u Todorićevoj trgovini vrlo povoljno i uz pravu cijenu.
Zato nije ni čudno da se ovaj trgovački lav u ekonomskoj prašumi koja je još daleko od zakona Strasbourga i Bruxellesa i miljama daleko od poslovne tradicije boji zakoračiti izvan Schengena. Uostalom zašto bi ondje i išao, kada je još toliko malih Sanadera u Rusiji, Ukrajini, Turskoj i ostalim zemljama.
Ilko Ćimić
Foto: Pixsell