Tog četvrtka 1666. godine građani Londona ustali su neznajući što se sprema. Jedan pekar ustao je prije ostalih, stavio peći kruh i obavljao svoje rutinske obaveze kada se peć zapalila. Brzo je pokušao dovesti požar pod kontrolu, ali to je bilo nemoguće. Počela ga je hvatati panika, a požar se uskoro počeo širiti.
U početku se krivilo "nizozemske špijune"
Taj požar trajao je pet dana. Izgorjelo je 90% grada unutar rimskih zidina - uništeno je 87 crkava, 13 tisuća kuća te 44 velika trgovačka kompleksa. Uništena je i katedrala sv. Pavla. Ogorčeni ljudi tražili su krivca, no on je pronađen tek kasnije. Kako je Engleska tada bila u napetim odnosima s Francuzima i Nizozemcima, razrušenim su gradom kružile priče o nizozemskim špijunima koji su došli uništiti Engleze iz ljubomore.
Robert Hubert također je tada živio u Londonu. On je bio francuski bogataš kojeg su natjerali da prizna da je podmetnuo požar kako bi narod imao svog krivca. Robert je pogubljen, a kasnije se ispostavilo da je bio nevin.
Požari tijekom novog vijeka često su izmicali kontroli i rušili čitave gradove. Glavni razlog tomu bila je činjenica da je većina kuća izgrađena od drveta. Betonske i zidane kuće priuštili su si samo najbogatiji, dok su čak i mnoge kraljevske institucije bile drvene. Nakon što je započela obnova uvedeni su novi kraljevski zakoni koji su određivali materijal i gustoću naseljenosti u Londonu.
Obnova je trajala dugo, no lako je bila financirana
Požar iz 1666. ostavio je mnoge bez krova nad glavom, no isto tako bio je to početak izgradnje novog Londona. Mnogi uređeni parkovi i ulice doživjeli su novu rundu rekonstrukcije tijekom 19. stoljeća pa ne možemo tvrditi da je nakon požara počela izgradnja Londona kakvog znamo danas.
Ipak, za Engleze je to bila ključna točka u povijesti grada i nacije. Obnova se financirala iz sve važnijih ekonomskih ugovora koji su dolazili iz mladih engleskih kolonija.
Pekar koji je slučajno izazvao požar nije optužen i ubijen, već je nastavio živjeti u Londonu gdje se požar uglavnom smatrao nezgodom. Prevladalo je mišljenje da bi London u takvom stanju izgorio prije ili kasnije te je fokus prebačen na prevenciju budućih požara.