ŽELJKO RUNJE prvi je Hrvat obuhvaćen sankcijama koje je Zapad uveo protiv Rusije. Britanska vlada danas je uvela novi paket sankcija pojedincima i tvrtkama koje su označili kao "financijske podupiratelje grupe Wagner", odane Vladimiru Putinu. Na popisu se našao i Runje.
Sinjanin Željko Runje potpredsjednik je najveće ruske državne naftne kompanije Rosnjefta, kojoj je britanska vlada uvela sankcije zbog "financijskog podupiranja" grupe Wagner. U hijerarhiji te tvrtke iznad njega je samo predsjednik i oligarh kojem je svijet već uveo sankcije - Igor Sečin, nazivan još i "Darth Vaderom Rusije", a onda sama država, odnosno - Vladimir Putin.
Runje je desna ruka oligarha "Darth Vadera", Putinova čovjeka za naftu
Za Željka Runju, čovjeka kojeg se smatra najutjecajnijim Hrvatom u Rusiji, a možda i u svijetu, šira javnost saznala je tek prije koju godinu, nakon što se pisalo o njegovoj bespravnoj gradnji na Braču.
U Bobovišćima na Moru počeo je stvarati višeetažnu vilu preko pola brda, zanimljivu po tome što se dio prostorija nalazi ispod zemlje. Ljudi koji su bili unutra novinarima koji su temu istraživali potvrdili su da vila ima i tunel od dnevnog boravka do mjesne plaže.
Sagradio je tunel do plaže, opasao je kamerama i spriječio put mještanima
I oko te plaže nastao je spor jer Runje je, prema izjavama mještana i objavljenim fotografijama, opasao obalu kamerama, sazidao i popločio sunčalište i postavio ležaljke, čime je, kako su tvrdili, onemogućio stanovništvu da se kupa ondje gdje je godinama naviklo dolaziti. Mještani se žale da sad na plažu mogu doći eventualno kaićem ili gliserom.
No Runji nije zbog toga ispisana nikakva kazna. Državni inspektorat i tadašnja građevinska inspekcija, nakon medijskih natpisa, zatvorili su mu gradilište zbog ilegalnih radova na samom objektu. Zanimljivo je da to nisu bili klasični radovi. Runje je više zidao u dubinu - bušio je zemlju, radio duboke iskope za koje nije imao dozvole.
Inspektorat je utvrdio da je bespravno gradio
Runje je doveo bagere i kopao, rovao, a nije imao potrebnu dokumentaciju. Iako je posredstvom svog odvjetnika to demantirao, nadležne službe su očito smatrale drugačije.
"U provedbi inspekcijskog nadzora na lokaciji iz upita utvrđena je povreda propisa. Gradilište je zatvoreno, a inspekcijski postupak je u tijeku", potvrdili su iz Inspektorata za portal Telegram još u lipnju 2019. godine.
Željko Runje i nakon toga je nastavio zidati u pitoresknoj uvali.
Banožić je Runji prodao državno zemljište bez javnog natječaja
Zanimljiv je i podatak da mu je država ondje prodala i jednu svoju, odnosno našu parcelu. Riječ je o zemljištu koje je vodilo do ranije spomenute plaže. Runji je ono prodano neposrednom pogodbom, bez javnog natječaja.
Odluku o prodaji potpisao je HDZ-ov ministar Mario Banožić svega mjesec dana nakon što je došao na funkciju ministra državne imovine. U njoj piše da se 100 kvadrata daje po cijeni od 200.000 kuna. A to je malo više od 250 eura po kvadratu za zemljište u prvom redu do mora, odmah uz pomorsko dobro. Vrijednost zemljišta procijenila je tvrtka Centar akcija iz Zagreba za 1500 kuna.
Runje se hvalio da mu je prijatelj prvi general ruske vojske
Za uređenje vile na Braču Runje je angažirao poznatog zagrebačkog arhitekta Antu Vrbana, s kojim je na kraju završio na sudu. Priča je to puna međusobnih optužbi, a o njoj je iscrpno pisao Nacional, kojem je Runje dao izjavu. U članku spominju kako je Runje čak preporučio Vrbana nekim svojim prijateljima u Moskvi među kojima je i - prvi general ruske vojske.
Ali Runje na kraju nije bio zadovoljan Vrbanovim radom, a Vrban nije bio zadovoljan, kako je govorio, Runjinim isplatama i sad je arhitekt samo jedno od mnogih lica s kojima se potpredsjednik Rosnjefta nalazi u sudnicama. Tuži se čak i s mještanima Bobovišća koji su tražili pravo prolaza nekoć zajedničkim putem do vale.
U mladosti je bio uspješan košarkaš, nakon ozljede se bacio u naftni biznis
O Runjinim ranim danima i privatnom životu nedavno je pisala Slobodna Dalmacija. Kažu da u rodni Sinj navraća rijetko. Napustio ga je prije gotovo pola stoljeća. Pišu da je rođen 29. studenoga 1954. godine u Splitu, odrastao u Sinju, gdje je završio osnovnu i tri razreda srednje škole. Bio je uspješan košarkaš, počeo je u sinjskom klubu Alkar, igrao za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije, zagrebačku Lokomotivu i uz pomoć Krešimira Ćosića otišao u SAD na North Idaho College igrati za sveučilišnu momčad.
Sportska ozljeda spriječila ga je u ganjanju karijere pa se zaposlio na Aljasci, u lokalnoj naftnoj tvrtki koju uskoro preuzima velika američka kompanija ExxonMobil.
Slobodna Dalmacija piše da je Runje 18 godina radio ondje na poslovima razvoja kompanije i došao do rukovodeće pozicije u ruskoj ispostavi ExxonMobila sa zaduženjem razvoja nalazišta prirodnog plina u vodama kod Sahalinskog otočja. Taj projekt ExxonMobil je razvijao u suradnji s ruskom državnom tvrtkom Rosnjeft Oil Company.
Sprijateljio se s utjecajnim političarima, ima ogromnu moć, ali i dalje uživa anonimnost
Runje je paralelno razvijao i političke veze. Na čelu ExxonMobila tada je bio Rex Tillerson, kasnije državni tajnik SAD-a, s kojim je Runje, navodno, bio vrlo blizak. Ostalo je povijest. 2019. godine Sinjanin postaje ovo što je danas - jedan od najmoćnijih ljudi u naftnom biznisu. A takvi često prolaze ispod radara.
U medijima se o njemu, osim o bespravnoj gradnji s početka članka, i nije previše pisalo. Objavljeni su bili članci o tome kad ga je Putin odlikovao ordenom prijateljstva, ali njih je danas gotovo nemoguće pronaći.
Runju su povremeno u svojim uredima primali predsjednici Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović. Rosnjeft je iskazivao interes da kupi Inu. Do suradnje nije došlo. Ipak, to Runji i njegovim političkim i gospodarskim odnosima nije ni najmanje naštetilo. I dalje uživa u anonimnosti, ogromnom utjecaju i poznanstvima s nekim od trenutno najodvratnijih ljudi na svijetu.