Hatšepsut je bila jedna od rijetkih faraonki tijekom antičke povijesti Egipta. Vladala je od oko 1479. do 1458. pr. Kr.. Nije bila tek jedna od faraona u nizu, već je njeno vrijeme obilježeno društvenom stabilnošću i graditeljskim pothvatima. Kao kći faraona Tutmozisa I. i kraljice Ahmose, Hatšepsut se od malih nogu nalazila u središtu političkog života.
Regentica s malo većim ambicijama
Nakon smrti svog supruga i polubrata Tutmozisa II., Hatšepsut je postala regentica maloljetnom Tutmozisu III. Umjesto da se povuče kada je mladi faraon stasao, proglasila se punopravnim vladarom. Kako bi osigurala legitimitet svoje vladavine, predstavljala se kao faraon te preuzela sve simbole kraljevske vlasti, uključujući lažnu bradu i tradicionalni muški izgled na kipovima i reljefima.
Njena vladavina bila je razdoblje mira i gospodarskog procvata. Hatšepsut je posebnu pažnju posvetila trgovinskim ekspedicijama, od kojih je najpoznatija ona u zemlju Punt, vjerojatno smještenu na području današnje Eritreje ili Somalije. Povratak brodova prepunih egzotičnih dobara, poput tamjana, mirte, zlata i ebanovine obogatio je Egipat i dodatno osnažio njezin ugled. Reljefi u pogrebnom hramu Deir el-Bahri prikazuju ovu ekspediciju, detaljno opisujući dolazak brodova i donoseći prikaze stanovnika Punta, što čini jedan od rijetkih vizualnih prikaza stranih zemalja u egipatskoj umjetnosti.
Hatšepsut se istaknula i kao iznimna pokroviteljica graditeljstva. Njezin pogrebni hram u Deir el-Bahriju, smješten u podnožju litice zapadno od Tebe, smatrao se pravim remek-djelom u antičkom graditeljstvu, a po njemu su građene grobnice mnogih kasnijih faraona.
Skoro nestala iz povijesti u vrijeme svojeg nasljednika
Iako je njezina vladavina bila uspješna, njezino naslijeđe nije ostalo netaknuto. Nakon njezine smrti, Tutmozis III., želeći osigurati vlastitu poziciju u povijesti, naredio je brisanje Hatšepsutinog imena s natpisa i uništenje njezinih kipova. Samo je nekolicina preživjela Tutmozisovo vrijeme.
Ključni trenutak u proučavanju njezine ostavštine dogodio se 2007. godine, kada je identificirana njezina mumija u grobnici KV60 u Dolini kraljeva. Tim egiptologa, predvođen Zahijem Hawassom, potvrdio je identitet mumije putem DNK analize i usporedbe sa zubom pronađenim u kutiji s natpisom njezina imena.
Forenzički nalazi otkrili su detalje iz njenog života pa čak i da je bolovala od dijabetesa i artritisa te da je najvjerojatnije umrla zbog komplikacija povezanih s bolešću. Umrla je napunivši 50 godina života, što je svakako bio dug život, čak i za osobu koja je bila faraon.
Od 2007. godine postaje predmet istraživanja mnogih egiptologa. Prvenstveno zbog otkrića njene mumije, ali i zbog činjenice da je bila jedna od rijetkih ženskih vladara starog svijeta, uz Nefertiti i Kleopatru Ptolomejević.