EUFORIJA nije dugo trajala, vijest mjeseca brzo se pretvorila u fijasko. Sanaderova krađa Božića i prizivanje "zatezanja remena" bili su dovoljni da isprovociraju građansku inicijativu na Facebooku, ali na Facebooku je sve i ostalo.
Današnji prosvjedi u svim većim Hrvatskim gradovima dugo su se i burno najavljivali, interes za njih dodatno su pospješili navodi o policijskoj represiji, uhićenjima koordinatora i koordinatorica prosvjeda, uklanjanju plakata koji građane pozivaju na ulice... Pojavile su se i "anti-prosvjedne" skupine, pojedinci i grupe koju su cijelu stvar pokušali minirati. Ispalo je da za tim nema potrebe. Hrvatski građani minirali su se sami.
"Nemojte mene ništa pitati"
Današnja okupljanja građana (koja nećemo nazvati prosvjedima jer su više naličila čajanki) neće srušiti Sanadera. Neće srušiti Vladu niti dovesti do izvanrednih izbora. Neće polučiti apsolutno nikakav efekt. Svjesni su toga i sami "prosvjednici". Gotovo sve osobe s kojima smo razgovarali na Trgu bana Jelačića priznale su da ne vjeruju kako će ovaj prosvjed išta promijeniti, a tu su "samo radi podrške". To su, naravno, oni koji su o prosvjedu uopće željeli razgovarati; većina ih je ipak nudila univerzalni "no comment", odnosno "nemojte mene" odgovor.
U zraku se nisu osjećale revolucionarne promjene, samo apatija. Nakon svega, ne možemo se ne zapitati, gdje su svi ti ljudi? Podršku ovim prosvjedima na Facebooku je izrazilo više od 60 000 građana. No, od tih 60 000 ljudi koji su najavili dolazak na prosvjede, nije ih se pojavilo niti deset posto. Točnih brojki još nema, ali onako odoka može se izračunati da je ukupno u Hrvatskoj prosvjedovalo 6 000 građana. Ali dobro, razlika je ionako samo u jednoj nuli; to bar ne znači puno.
Iz inozemstva uvozimo sve ostalo, zašto ne bi i prosvjednike?
Koliko među hrvatskim prosvjednicima ima inicijative i elana možda najbolje pokazuje slučaj prosvjeda u Sisku. Na njemu se nisu pojavili niti organizatori. U Splitu se skupilo nekoliko stotina ljudi, 500 maksimalno. U Zadru ih je bilo upola manje. Ali dobro, u Dalmaciji puše jako jugo, pada kiša... Pa tko će prosvjedovati u takvim uvjetima? Možda bi prosvjedi polučili veći uspjeh da su organizirani u srpnju ili kolovozu. Usred turističke sezone možda bi privukli i kojeg znatiželjnika iz Češke ili skupinu japanskih turista, čisto da se brojka zaokruži na neku respektabilnu cifru.
Uvoz prosvjednika iz inozemstva nakon današnjeg dana se i ne čini kao tako loša ideja. S obzirom da nema te krize, recesije ili stezanja pojasa koji hrvatske građane mogu podići na noge. Suočimo se s gorkom istinom, Hrvati su sposobni prosvjedovati samo iz fotelje, iz privatnosti svoja četiri zida, klikom miša na grupu provokativnog imena usmjerenu protiv vladajućih struktura koju je na Facebooku otvorio neki pripadnik suprotnog tabora. Hrvatski prosvjedi i prosvjednici očito postoje samo na internetu. Ali na internetu, gospodo, postoji još puno stvari koje se u stvarnosti (više) ne manifestiraju. Republika Srpska Krajina i Jugoslavija samo su neke od njih. Oni vam bar daju putovnicu i osobnu, od ovakvih prosvjeda nećete dobiti apsolutno ništa. Živjela apatija, sigurno razmišlja Ivo Sanader dok se zadovoljno smješka gledajući izvještaje s prosvjeda na večernjim vijestima.
Petar Vidov
Foto: Vlatka Hren/Tomislav Čubelić