AKO je vjerovati klasičnim filmovima s čudovištima i starim znanstvenim eksperimentima, život počinje iskrom. Međutim, ova priča nikome baš ne zvuči uvjerljivo, pa se i danas traga za izvorima energije koji su prebiotičku juhu pretvorili u podneblje pogodno za razvoj života. Možda je taj tajanstveni sastojak bio tek prstohvat soli, piše portal Science Alert.
Nova studija istraživača s Tehnološkog instituta u Tokiju (ELSI) skrenula je pažnju na običan natrijev klorid kao potencijalni izvor kemijske energije potrebne za ranu biokemiju. Natrijev klorid sadrži isti omjer natrijevih i klorovih iona, a u ovom slučaju ključni su, čini se, klorovi ioni. Proces je počeo kad su klorovi ioni jednom dobili intenzivnu dozu elektromagnetskog zračenja.
Nastanak života na Zemlji oduvijek je u središtu našeg interesa. Znanost je prilično utemeljeno objasnila kako se život razvio do postojeće raznolikosti. Međutim, prirodna selekcija ne objašnjava što se događalo prije. Od početnog kaotičnog kovitlaca organskih spojeva nekako smo došli do nesavršenih replikacijskih kodova koji bi se mogli nazvati prvim naznakama života, a potom i do prvog eko-sustava, koji se obično naziva hipotezom RNK svijeta. No, cijela ova hipoteza sadrži i jednu kvaku.
Izvor energije
Život ovisi o energiji iz jednog izvora, u formi sunčeve svjetlosti ili kemijskih veza, koju onda koristi za preslagivanje spojeva. Bez izvora energije, nemoguće je potaknuti nastanak kemijske baze iz koje se onda stvara primitivni genetički kod. Svi današnji organizmi nasljeđuju neophodnu staničnu strukturu, dok je taj prvi metabolički skok morao imati neki sveprisutniji izvor. Nešto jednostavno, što se može pronaći u okolišu.
Ranih 50-ih godina 20. stoljeća dvojica kemičara, Stanley Miller i Harold Urey, u već slavnom postupku generirali su niz aminokiselina iz jednostavne materije, dokazavši tako da za nastanak života nije nužno potrebna živa tvar. Na svoju materiju spojili su električni napon, pretpostavljajući da je prethistorijska Zemlja imala snažan izvor struje kroz udare munja.
Međutim, čak i ako je taj proces generirao aminokiseline, RNK svijet je stvoren od sasvim različitih kemijskih spojeva. U objašnjenju njegova nastanka također postoji pitanje energije. Skupina znanstvenika prošle je godine ponudila plazmu, koja se pojavljuje nakon udara asteroida, kao izvor energije koji će organske blokove spojiti u formamid, molekulu u središtu RNK svijeta. Dramatični događaji poput udara asteroida na površinu Zemlje ili udari munje objašnjavaju nastanak malog broja ključnih sastojaka. No, postoji cijeli niz kemijskih spojeva koji su vjerojatno imali sekundarne uloge, ali također traže objašnjenje.
Nova studija odlazi korak dalje u analizi i pojašnjenju reakcija koje su dovele do nastanka života. Tako se, primjerice, spominje spoj nazvan cijanamid. Raniji radovi drugih istraživača slijede trag od spojeva kao što su hidrogen cijanid prema fundamentalnih RNK početnih blokova uz utjecaj tek ultraljubičastog zračenja. No, za takvo što neophodan je bio i nastanak cijanamida, a za taj spoj nitko nije imao objašnjenje.
Klorov ion
„Zato je naš cilj bio razviti mrežu reakcija koje će istodobno proizvesti jednostavne šećere i cijanamid, odnosno mnoge važne sastojke za sintezu RNK“, pišu znanstvenici u svom izvještaju.
Nakon analize lančanih reakcija koje nisu potaknute ultraljubičastim zračenjem, nego intenzivnijim gamma zračenjem, znanstvenici su zamijetili da razina cijanamida raste proporcionalno jednom iznenađujućem reagensu – ionima klora. Od dva iona koja tvore sol, obično je sva pažnja usmjerena na natrijev ion, dok se klorov ion, koji rijetko sudjeluje u reakcijama, obično zanemaruje.
U ovom slučaju, čini se da pod utjecajem gamma zračenja otpuštaju elektroni klora i kreiraju podneblje s dovoljno energije za stvaranje cijanamida. U neku ruku, ova teorija zvuči manje kompleksna i manje uzbudljiva nego munje i udarni valovi, ali život ne mora započeti s praskom. Možda je nastao tek uz dovoljnu količinu kuhinjskog začina.