Foto: 123rf
TJERANJE komaraca rukom ipak može biti dobra metoda obrane od tog insekta, čak i ako ga ne pogodimo, otkrivaju znanstvenici.
Ne biraju slučajno žrtve
Skupina istraživača predvođena biologom Jeffreyem Riffelom sa sveučilišta Washington u Seattleu tvrdi kako komarci ne biraju slučajno svoje žrtve nego traže određene tipove.
Tako kalifornijska vrsta Culex tarsalis, koja je srodna učestalom Culex pipiensu, ljeti većinom napada ptice, a zimi sisavce.
U laboratorijskim eksperimentima sa ženkom Aedesa aegyptia, istraživači su kombinirali mirise, uključujući one ljudske, s neugodnim iskustvima šokova i vibracija.
Oko 24 sata kasnije isti su komarci ispitani u olfaktometru, stroju za mjerenje mirisa. Komarci su imali izbor između mirisa ranije preferiranog ljudskog tijela i kontrolnog mirisa. Insekti su izbjegavali već znan miris što je znak da se sjećaju neugodnog iskustva od prijašnjeg dana.
"Jednom kad su komarci naučili mirise na 'težak' način, ti su mirisi u njima izazvali odbojne reakcije" na isti način kao što su odgovorili na miris jednog od najuspješnijih repelenta, istaknuo je Riffel.
"Štoviše, komarci danima pamte miris. Shvativši kako komarci donose odluke o tome koga napasti i što utječe na to ponašanje, mi možemo bolje shvatiti gene i neuronske temelje tog ponašanja. To bi moglo dovesti do djelotvornijih alata za kontrolu komaraca."
Još nisu blizu rješenja
Kao i kod ljudi, u procesu učenja važnu ulogu igra dopamin. Oni komarci koji zbog genetskih mutacija ne mogu proizvesti taj neurotransmiter imali su poteškoća u procesu učenja.
No znanstvenici upozoravaju da je rješenje za borbu čovjeka i komaraca daleko od kraja.
"Nažalost, ne postoji način da shvatimo što točno komarca privlači određenim osobama – pojedinci su sačinjeni od jedinstvenih molekularnih koktela koji uključuju kombinaciju više od 400 kemikalija", istaknula je jedna od koautorica istraživanja.