Foto: Gordan Panić/Glas Slavonije, Index
KAKO ćete u javnom sektoru razlikovati radnika od uhljeba? Dva su jednostavna testa – radnik koji pošteno odradi svoj posao nikada se neće previše hvaliti onim što radi, jer podrazumijeva da je za to plaćen. Usto, kako ima u javnom sektoru prilično neradnika, onda radnik radi i njihov posao, pa se i ne stigne nešto hvaliti. Drugo, radnik u javnom sektoru neće praviti paniku kada netko spomene kakvu racionalizaciju – jer zna da će ako do toga dođe ipak dobiti nekakvu pristojnu otpremninu, a i kako zna raditi – snaći će se i u realnom sektoru.
U četvrt stoljeća valjda nikome u Hrvatskoj, osim samim županima, zamjenicima, tajnicima, županijskim vijećnicima – nije u biti jasno čemu i zašto ovakve županije postoje. I onda nakon četvrt stoljeća, kada se počelo sve više pričati da ove i ovakve županije nemaju smisla – onda oni uredno smisle „gerila marketing“.
Lažni plakati
Dakle, jedinice regionalne samouprave, županije, preko svoje Zajednice županija (koja valjda isto ima neke činovnike), kroz postavljanje jumbo plakata žele pokazati kako bi izgledala teritorijalna reorganizacija Hrvatske, pa su tako usred Vukovarsko-srijemske županije, na dvije lokacije nedaleko od Vinkovaca, postavljeni plakati "Dobrodošli u Osječku regiju" na kojima je i grb grada Osijeka.
Nećemo sada pitati jesu li pitali (a morali su) grad Osijek i druge gradove čije će grbove koristiti za dozvolu – već je zanimljivo što žele poručiti. A žele poručiti kako žele probuditi svijest građana o pripadnosti svojoj županiji, a ne nekoj većoj regiji ili kako su sami rekli „nadregiji“ (mislim, kao da su županije s ovim mizernim brojem stanovnika nekakve regije).
Dakle, kako bi se u vas probudila „svijest za svojom županijom“ gledate plakate koje ste sami platili – gdje se namjerno umjesto nekog naziva regije stavlja naziv po gradu susjedne županije. Čitamo eto i kako je na ulazu u Šibenik osvanuo plakat s natpisom "Dobrodošli u Zadarsku regiju".
Županije su se od svog jada da im netko ne nametne racionalizaciju, sjetile podizanja one najniže lokalpatriotske porive, u smislu „Nećemo mi pod Zadar/Šibenik/Split/Osijek/Sisak/Unesi bilo koji drugi grad.“ Dakle, županije, jedinice regionalne samouprave kojima upravlja uglavnom HDZ podižu nekakve lokalpatriotske razmirice u smislu – svaki Hrvat svoja županija! I to novcem poreznih obveznika. Kao na lošoj utakmici međužupanijske lige. Može li niže?
Pa jesu li oni normalni?
Županije nije htio dirati ni SDP, a kamoli će HDZ. Karamarko je još prije godinu dana rekao: "Županijski sustav je jako dobro prihvaćen. Ljudi se identificiraju sa svojim županijama.“ Vašem autoru se naprotiv čini da ukoliko se „identificirate sa svojom županijom“, vrijeme je da posjetite liječnika.
Mislim, ljudi se identificiraju sa svojim kvartom (četvrti), gradom, otokom, nogometnim klubom, državom, u Australiji ćete se identificirati i kao Europljanin – no baš nikada nisam čuo da s netko identificira sa županijom, da u svatovima maše županijskom zastavom i ponosito drži županijski grb iznad radnog stola. Osim naravno ako ga ta županija hrani.
Plaćati reklame da se narod eto „identificira“ sa svojom županijom i valjda shvati kakav bi jad i bijeda nastali od Hrvatske da se broj županija smanji na recimo osam i da dobiju neka druga imena – na to možemo postaviti samo jedno pitanje – pa gospodo uhljebi, jeste li normalni?
Jeste li svi vi po tim županijama toliko skrenuli s realnosti pa ne možete shvatiti da pola ovog naroda nije platilo režije za prošli mjesec, dok vi arčite narodne novce na „gerila kampanju“? Da je malo pravde u ovoj zemlji – sutra bi netko donio odluku da genijalci koji su smislili ovu kampanju plate istu iz vlastitog džepa. A onda bismo slušali ne cendranje, nego cičanje, kao kod miševa kada brod tone.
Sadašnje županije – simbol birokratske besmislenosti
Svojevremeno smo pisali pa se podsjetimo: županije ukupno imaju oko 2000 službenika, ali tu su sve županijske skupštine, gdje uredno postoje naknade – po sjednici, mjesečne, po radnom tijelu – skupi se tu negdje 2000 kuna po vijećniku, a šefovi predstavničkih tijela imaju i više. Plaće župana i dožupana koji su naravno profesionalni dužnosnici su puno veće – u razini nešto ispod ministarskih. Tu su onda i vanjski članovi radnih tijela, savjetnici ureda, cijeli pogon koji stoji iza hrvatske regionalne samouprave. Pa onda idu razne razvojne agencije i turističke zajednice i druge organizacije. Vozni park je isto dobar, u razini ministarskog, pa i bolji.
Većina županija dodatno ima potpuno besmisleni oblik – prvi primjer je Županija Ličko-senjska. Površinom ogromna, stanovnika ima nepunih 51.000, koliko znači jedan manji grad, a zemljopisno obuhvaća doslovno sve – od Grada Novalje do Općine Donji Lapac. Čemu uopće županija sa cijelim svojim birokratskim aparatom za 50.000 ljudi? Da bi zapošljavala činovnike? Hrvatskoj će biti bolje što je činovnika manje, a ne više!Županija Zagrebačka – od Dubrave (općina, ne naselje Zagreba) pa sve do Krašića! Pa to ne predstavlja nikakvu ni prirodnu, ni prometnu, ni gospodarsku cjelinu. Ne predstavlja ništa – osim sustav za uhljebljivanje.
Županije – mjesto za superuhljebe
Kako se u Hrvatskoj u politiku često ide radi osobnih, a ne ideoloških interesa (ono jer ste liberal, socijalist ili desničar), tako su se županije pokazale idealne kao način nagrađivanja stranačkih aktivista i na druge načine bitnih ljudi. Plaće su osjetno veće nego u državnoj službi, odgovornosti su iznimno maglovito postavljene – dobiti radno mjesto u županiji znači da stranci trebate biti vječno zahvalni, a slično je i s drugim mjestima – od županijskog vijećnika do župana samog, što znači funkciju plaće ministra, a s odgovornošću manjom no recimo ravnatelja škole.
Županije su u biti način na koji ćete hraniti ne baš sposobne stranačke ljude. I zato ih obje velike stranke ne žele ukidati. Masu će tu opravdanja biti od toga da eto zapošljavaju ljude (što ne bi ona sve nezaposlene učinili činovnicima!) do toga kako rade i grade – pri čemu zaborave reći da sve to rade narodnim novcem.
Ima istina i par uspješnih županija, posebno zapadnih, od Istarske do Međimurske, ali u tim krajevima Hrvatske ljudi se ionako organiziraju i odrade posao kako god ih formalno posložili.
Većina županija realno nema nekog smisla svog postojanja, s svojim blesavim granicama i birokratskim sustavom koji je sve manje potreban – u konačnici, ima nas u Hrvatskoj čini se manje od četiri milijuna, čemu onda tako razgranata regionalna samouprava? Pa svi skupa smo jedan veći europski grad!
Gospodo iz županija – vaše je slušati, ne nametati
Župani i njihovi službenici su tu kako bi slušali – a ne kako bi našim novcima vikali „Buuu! Vidite što će vam se dogoditi ako ukinete županije!“ Njihovo je da na narodnu volju kao i drugi u javnom sektoru kažu: „Da dame i gospodo, svakako, kako godi želite!“, a ne da nam nameću neku svoju volju. Oni su službenici – dakle tu su da služe građane, a ne pametuju im. Ako se to nekoj posebno osjetljivoj dušici ne sviđa – neka si digne svoj nosić, da otkaz u javnom sektoru i otvori si privatno kako bi iskazala svoju genijalnost.
Navodno bi ponovno mogli izbori – i dragi građani, jako pazite što stranke govore o županijama. Kako su one simbol hrvatskog stranačkog uhljebizma, razmislite da li ćete dati glas strankama koje će vas uvjeravati kako su županije važan dio vašeg osobnog identiteta. Uopće, sjećate li se kako li vam izgleda županijska zastava?
Očuvanje županija u ovakvom obliku upravo je cilj one politike koja je dovela Hrvatsku gdje jest. I nemojte misliti kako ta politika, lijeva ili desna, nije spremna na sve kako bi vam uzela iz usta samo da bi nahranila svoje uhljebe i superuhljebe.
Prema podacima Ministarstva uprave, U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Onaj tko misli da je ovakav ustroj, u ovakvom obliku, uz desetke tisuća plaćenih profesionalaca dobar – taj ne želi dobro Hrvatskoj. Da bi ova država mogla živjeti – upravni aparat se treba debelo smanjivati. Ono što je u svemu tome veselo vidjeti – je kako Karamarko i Milanović svim silama i zajednički drže taj ustroj od 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. Cijeli hrvatsku uhljebnički sustav je naslonjen na njih.I tek kada se tu počne rezati –počnite se nadati boljoj Hrvatskoj.