Zašto Maksimir nikad nije volio Zagrepčanina koji je s Dinamom rušio velikane?
DINAMO večeras od 21 sat protiv Spartaka na Maksimiru igra najvažniju utakmicu u posljednjih pola stoljeća. U tom periodu puno jače momčadi od slovačke Trnave gostovale su u Zagrebu, ali nijedna utakmica nije imala toliku težinu i toliku simboliku kao ova. 48 godina navijači zagrebačkog kluba čekaju da njihov mezimac prezimi u Europi, a sad je, čini se, došlo vrijeme da se skine Dinamov urok i da se za sve nesreće napokon prestanu kriviti čudne vode koje teku ispod maksimirske rugobice i prokletstvo Zambatina novčića.
Dinamu će za povijesni rezultat biti dovoljan i bod iz preostale tri utakmice, a s obzirom na to kakva je razlika u kvaliteti između hrvatskog i slovačkog prvaka, trebalo bi se dogoditi pravo čudo da Modri već večeras ne naprave podvig o kojem su sanjale generacije.
Dogodi li se to, igrači Nenade Bjelice naslijedit će generaciju koja je prije 49 godina posljednji put u proljeće igrala u Europi, a Gavranović, Hajrović, Olmo ili bilo koji potencijalni strijelac protiv Spartaka jednom za svagda zaključit će priču o Marijanu Novaku, čovjeku čija su dva gola slavnom Marseilleu u jesen 1969. omogućila Modrima da dočekaju europsko proljeće.
Bod protiv Trnave zaključit će skoro 50 godina staru priču o Marijanu Novaku i njegovim golovima
Do tada, Dinamo je bio klub s ozbiljnim europskim pečatom, a na Maksimiru su padale i najjače momčadi Liga petice. Dinamo je 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova (preteču Kupa UEFA, odnosno današnje Europa lige) pobijedivši u finalu strašni Leeds United s Jackiejem Charltonom (2:0, 0:0), do finala je izbacio Juventus i Eintracht, a četiri godine ranije igrao je u finalu istog natjecanja kad je u dvije utakmice (1:2, 0:2) bolja bila Valencia.
Kao pobjednik Kupa maršala Tita, Dinamo je u jesen 1969. krenuo u europsku avanturu u tadašnjem Kupu pobjednika kupova. U prvom kolu Modri su izvukli branitelja naslova, tada iznimno jak Slovan iz Bratislave, koji je godinu dana ranije u finalu KPK-a s 3:2 pobijedio Barcelonu. Ipak, Dinamo je prolazak riješio u prvom susretu na Maksimiru. Miljković je već u drugoj minuti nakon krasne akcije Belina i Čerčeka probio vratara Venzela, a do kraja su još zabijali i Novak i Gucmirtl, obojica nakon asistencija Rore.
Portugalski sudac Riberio bio je oduševljen igrom Dinama nakon utakmice: ''Možete mirno spavati, vi idete dalje, sigurno prolazite u slijedeće kolo''.
Tako je i bilo. Odigravši pametno u Bratislavi (0:0), Dinamo je zaslužio drugo kolo i duel s Olympique Marseilleom. U prvom susretu na Velodromeu Dinamo je izborio odličnih 1:1. Poveo je domaćin u 28. minuti pogotkom Loubeta, a važan gol u gostima postigao je Marijan Čerček deset minuta prije kraja. U uzvratu raspoloženi Marijan Novak potopio je nade Francuza s dva gola u drugom poluvremenu.
Za tadašnji Dinamo izbaciti moćni Marseille bila je sasvim normalna stvar
Premda je Marseille i tada bio moćan i jak, na Maksimiru se nitko nije previše veselio ostvarenom rezultatu. Štoviše, navijači, igrači i uprava kluba ništa manje nisu ni očekivali, a najmanje to da će taj podvig ostati jedini takav u sljedećih 49 godina.
U četvrtfinalu, odigranom u ožujku, Dinamo je izvukao njemačkog osvajača kupa Schalke 04 i dočekao ga je kao favorit.
''Mislili smo da smo favoriti i protiv Schalkea, ali...''
''Nismo se mi nešto previše veselili kad smo izbacili Marseille. To je tada bilo normalno. Kad smo saznali da u četvrtfinalu igramo protiv Schalkea, bili smo zadovoljni. Jasno nam je bilo da su oni dobar, ozbiljan tim, pravi njemački, ali mi smo bili uvjereni da smo puno bolji od njih. Međutim, već u prvoj utakmici odigrali smo jednu od naših najlošijih utakmica i zasluženo smo izgubili 3:1. Čak i tada smo vjerovali da na uzvratu možemo do prolaza dalje. Ipak, to se nije dogodilo. Da, da mi je tada netko rekao da će to biti posljednji nastup Dinama na proljeće u Europi, rekao bih mu da je lud. Ali, eto, tako je ispalo'', kazao nam Marijan Čerček, čovjek koji je zabio Leedsu jedan gol u onom čuvenom finalu 1967.
U prvoj utakmici na Maksimiru Schalke je poveo golom Pirknera pred kraj poluvremena. Čerček je uspio izjednačiti nakon sat vremena igre, ali iskusni Nijemci postigli su još dva gola do kraja susreta. U uzvratu novi poraz od 0:1 i eliminacija.
Nitko na taj poraz tada nije gledao kao na nešto posebno, no budućnost će pokazati da je tog ožujka Dinamo posljednji put zaigrao u Europi na proljeće, a momčad kojoj je to uspjelo igrala je u sljedećem sastavu:
Dautbegović – Cvek, Ramljak, Pirić, Belin, Gračanin, Rora, Gucmirtl, Blašković, Novak, Vabec.
Zašto Maksimir nikad nije zavolio dečka rođenog u Zagrebu koji je rušio Juve, Eintracht i Marseille?
Vratimo se mi na Marijana Novaka. On je za Dinamo zabijao i ključne golove u pohodu na KVG, zabio je Juventusu, zabio je i Eintrachtu u najluđoj utakmici u povijesti Dinama. Međutim, nikad Marijan Novak nije bio hvaljen i slavljen na Maksimiru. Premda je bio rođeni Zagrepčanin.
Zvižduci, glasno neodobravanje, uvrede, ignoriranje… Sve je to godinama pratilo Novaka u rođenom gradu. Na njegovom stadionu.
''Nikad mi nije bilo jasno zašto sam toliko antipatičan navijačima, zašto mi stalno zvižde. Nikad im nisam pružio razlog za to. Uvijek sam se trudio, za Dinamo sam davao sve od sebe. Ti zvižduci su mi strahovito smetali, sputavali su me. Što su bili glasniji, ja sam bio nemoćniji'', ispričao je Novak u jednom intervju za Tempo davne 1969.
Zaista, što je to smetalo navijačima Dinama kod Novaka?
Navijačima je smetalo to što je pazio na svoj stil, fizuru i garderobu te što nije bio Slaven Zambata
Stariji drukeri Modrih pričali su mi da je Novak bio ljepuškast dečko, šminker, za to vrijeme atipičan igrač koji je navodno više vremena provodio pred ogledalom nego na treninzima i da zbog toga nikad nije bio drag navijačima koji su od dinamovaca tražili da, kako se kaže, ''stave glavu tamo gdje mnogi ne bi ni kopačku''. S druge strane, navijači su od Novaka tražili i da uskoči u kopačke Slavena Zambate, mitskog napadača Modrih kojeg je baš Novak trebao naslijediti u navali. Novak je bio odličan igrač, mogao je igrati na više pozicija u napadu, zabijao je neke važne golove, ali nije bio Slaven Zambata, a to mu navijači nisu mogli oprostiti.
''Da, slažem se s tom tezom. Veliki je pritisak zbog Slavena bio na Novaku. Publika se naviknula na Zambatu, naučila se da će on zabiti svaku utakmicu i čim se dogodilo da Novak na nekoj utakmici nije zabio, krenule su uvrede na njegov račun. Međutim, Marijan je bio strahovito dobar napadač, sjajan igrač, zabio je toliko važnih golova da mogu mirne duše reći da mi koji smo igrali tada u Dinamu nismo primijetili nikakvu značajnu razliku zašto što više Zambate nije bilo'', rekao nam je Čerček pa nastavio:
''Žao mi je zbog toga jer je Marijan bio centarfor kakvog Dinamo još jako dugo neće imati''
''Meni je strahovito žao što Novaka zagrebačka publika nije nikada u potpunosti prihvatila jer je on bio nevjerojatan potencijal i centarfor kakvog Dinamo neće još dugo imati.''
Novak je karijeru počeo u Trešnjevci 1964., a u Dinamo je prešao godinu dana kasnije kao 18-godišnjak. Na Maksimiru je igrao do 1973., kad je otišao u München 1860. U Bavarskoj je dvije godine kasnije sa samo 28 godina zaključio karijeru koja je morala po svemu biti puno veća.
S Dinamom je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967. i Kup maršala Tita 1969. odigravši 177 službenih utakmica i postigavši 53 pogotka. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 1967. u Rotterdamu protiv Nizozemske (2:1).
''Od Novaka ću napraviti novog Gerda Mullera'', rekao je 1970. Zlatko Čajkovski, genij koji je stvorio današnji Bayern.
Nažalost, Čik nije uspio i dok velikog Gerda povijest pamti kao jednog od najvećih golgetera u povijesti, Novak je u memoriji čak i najžešćih navijača Dinama ostao upamćen isključivo kao čovjek koji je s dva gola Marseilleu odveo Dinamo u njegovo zadnje europsko proljeće. Prije 48 godina.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati