NAJVEĆA snaga hrvatske reprezentacije gotovo je uvijek bio vezni red. Od Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, preko Nike Kranjčara pa do Zlatne lopte Luke Modrića i Ivana Rakitića, središnji su veznjaci bili igrači po kojima je reprezentacija bila prepoznatljiva.

Nakon što je Hrvatska u Rusiji postala svjetski viceprvak, pojavila se i prva bojazan - kako će reprezentacija igrati jednom kada se u bližoj budućnosti oproste Modrić i Rakitić? Ta je strepnja bila i više nego opravdana jer se tijekom cijelog kvalifikacijskog ciklusa, a pogotovo tijekom samog SP-a, jasno moglo vidjeti koliko Hrvatska djeluje smisleno s njima dvojicom na terenu, a koliko obezglavljeno kada nema jednog, a kamoli obojice.

Godinu i pol kasnije situacija je potpuno obrnuta. Ne samo da više ne postoji strah od umirovljenja ova dva legendarna igrača nego i opravdani optimizam u pogledu prema budućnosti. Štoviše, nedavno smo objasnili zašto Rakitićev izostanak više nije nikakav problem, a iako je Modrić neponovljiv igrač, čak i bi njegov izostanak mogao biti bezbolan.

Razlog je jednostavan: svi su ostali hrvatski vezni igrači ove sezone napravili ne jedan, nego nekoliko koraka unaprijed.

Svi su igrači u top formi

Prvi u redu igrača nove generacije hrvatskih veznjaka svakako je Marcelo Brozović. Pod paskom Spallettija i Contea izrastao je u jednog od najboljih povučenih playmakera veznog reda, a dodatak njegovoj kvaliteti je činjenica da su mu pluća i dijapazon kretanja među najboljima u svijetu nogometa. Slično se može reći i za Nikolu Vlašića, koji je već sezonu i pol zapravo najbolji igrač ruske lige, a konačno se potvrdio i u dresu reprezentacije. Međutim, njih dvojica već dovoljno dugo igraju na odličnoj razini.

I dok Brozovićev uspon traje već dvije godine, Mateo Kovačić najednom se vinuo, poput feniksa, među najbolje vezne igrače Premier lige pod paskom Franka Lamparda. Novi sustav Chelseaja, kako smo već pisali, toliko odgovara Mateu Kovačiću da konačno igra nogomet kakav se zapravo čeka već pola desetljeća. U svim je duel kategorijama među najboljim igračima lige, a u posljednjem je kolu - igrajući bok uz bok s N’Golom Kanteom - pokazao da bez problema može biti igrač s najviše dodira u ekipi i onaj koji udara ritam svojim suigračima. Mateo Kovačić ove je sezone napravio ne jedan, nego tri koraka unaprijed u svojoj karijeri.

Još prošle sezone Atalanta je postala možda i najveća senzacija u ligama Petice. Mali klub iz Bergama prvi se put u svojoj povijesti dokopao skupina Lige prvaka, a pritom je igrao pravi šampanjski nogomet, onaj u kojem se gleda kako protivniku zabiti pogodak više. Njihov se stil bazira na nevjerojatno hazardnoj i brzoj igri, idealnoj za Marija Pašalića, koji je vrlo bitna karika veznog reda. Baš kao i Brozović, Pašalić je igrač velikih pluća, pravi ‘box to box’ veznjak, koji je vrlo opasan i u samoj završnici. Više nema dileme da je sposoban igrati na visokoj razini.

Veliki dobitak za Hrvatsku ove sezone je i Marko Rog. Cagliari je, uz Freiburg, najveće ugodno iznenađenje u ligama Petice, a Marko Rog u posljednjih je mjesec dana postao vrlo važan igrač vezne linije. Dok je igrao u HNL-u, Rog je bio nezaustavljiv te jedan od najboljih duel igrača u povijesti naše lige, a sada konačno sve iste kvalitete pokazuje i u Serie A. Koristeći njegovu energiju i ustrajnost, Cagliari bi mogao postati iznenađenje kakvo je prošle sezone bila Atalanta.

Kvaliteta i raznolikost

Glavne razlike ove hrvatske reprezentacije i svih dosadašnjih dvije su stvari - nevjerojatna dubina vezne linije te raznolikost u kvaliteti igrača. Još nikad reprezentacija nije bila u situaciji da zapravo ni jedna ozljeda u veznoj liniji ne predstavlja velik problem jer među igračima koji su nominalno pričuve ima onih koji igraju nogomet na iznimno visokoj razini.

Možda još važnije, raznovrsnost talenta nikad nije bila veća. Za Luku Modrića je sve već poznato: igrač je to koji je antibiotik za svaki protivnički pritisak te kompletan veznjak u gotovo svakom smislu. Ivan Rakitić, iako ove sezone ne igra u Barceloni, pravi je “doktor nogometa” te igrač rijetkog spoja tehničkih i mentalnih vještina. Malo tko danas u nogometu ima bolju dugu loptu i veća pluća od Marcela Brozovića, a gotovo nitko nije toliko uspješan igrač u presingu i duelu kao Mateo Kovačić. 

Kako dodatnu kvalitetu daju i Vlašić, Pašalić te Rog, doista nije pretjerano reći kako je ovo vezna linija koja, kako kvalitetom tako i raznovrsnošću, stoji na samom vrhu svjetske nogometne piramide.

Tko su konkurenti?

Prvi su dakako svjetski prvaci Francuzi. Njihovu standardnu veznu trojku čine N’Golo Kante, koji je svojim pritiskom i kretanjem redefinirao ulogu veznog igrača, nadalje Paul Pogba, koji je na vrhuncu igre vjerojatno najopasniji vezni igrač u posljednjoj trećini, te Blaise Matuidi, jedna od najboljih “katica za sve” te taktički strašan igrač.

Osim njih, tu su Tanguy Ndombele, Moussa Sissoko i Corentin Tolisso. Prva dvojica igraju za Tottenham, dok Tolisso svoju plaću zarađuje u Bayernu. Problem Francuske u ovom trenutku činjenica je da su što zbog ozljeda, što zbog prilika u svojim klubovima svi njihovi vezni igrači u nešto lošijoj formi, a jedina je iznimka Matuidi te donekle Ndombele. 

Teško je također ne spomenuti Belgiju, s veznim trolistom Witsel - De Bruyne - Tielemans. Witsel je godinama jedan od najsigurnijih dodavača Europe, Tielemans počinje otkrivati svoj elitni talent za Leicester, dok je De Bruyne ove sezone daleko najbolji vezni igrač Europe. Na klupi imaju Dendonckera i Praeta, igrače koji tek trebaju napraviti iskorak na velikoj europskoj pozornici. 

Dakako, tu su i Španjolci. Nitko nema duet zadnjih veznih kakvi su Busquets i Rodri te je prava šteta da se jedan od njih dvojice mora naći na klupi. Koke i Saul već su godinama prvotimci i prave uzdanice Atletico Madrida, dok je Thiago bio stožerni vezni igrač za Bayern, kako kod Guardiole tako i kod Ancelottija i Kovača. Fabian Ruiz igra već neko vrijeme za Napoli toliko dobro da može birati hoće li njegov sljedeći klub biti Barcelona ili Real Madrid. Njihov je najveći problem činjenica što dobar dio spomenutih igrača spada među nogometaše sličnog profila i kvaliteta.

Hrvatska ima što nikad nije

Konkurencija je, dakle, iznimno jaka, ali unatoč svemu postoje vrlo dobri argumenti da trenutačno nitko nema takvu raznolikost i koncentraciju kvalitete veznog reda kakve ima Hrvatska. 

S obzirom na to da takvu dubinu kadra mogu inače postići samo mnogoljudne nacije, Hrvatska je doista velika anomalija u svijetu nogometa. Baš zbog toga strah koji je nekoć postojao što će biti odlaskom Modrića i Rakitića, sada je pretvoren samo u iščekivanje jedne nove, zanimljive budućnosti.