DINAMO je nakon silnih pretumbacija, smjene trenera i unutarnjih problema polusezonu okončao kao jesenski prvak. Momčad je čitavu polusezonu tražila ritam nakon odlaska trojice stožernih igrača, a na kraju ju je našla u dovoljnoj mjeri da još jednom istakne glavnu kandidaturu za naslov prvaka.

Plavi su u svim natjecanjima ove sezone koristili čak 31 igrača. Ali nijedan nema tako, barem izvana, nepošten tretman kao Marko Tolić. Za ligu poput HNL-a, držati ga zakovanim na klupu je nogometni zločin.

Njegova objava vjerojatno je krivo shvaćena, ali ima svako pravo tražiti više šanse

Tolić je zaintrigirao javnost objavom na Instagramu. Uz fotografiju s posljednje utakmice polusezone protiv Hrvatskog dragovoljca napisao je "The Last Dance". Dio navijača to je shvatio kao oproštajnu poruku. Iako se vjerojatno ne radi o tome, Tolić itekako ima razloga biti nezadovoljan.

Kada je u ljeto 2020. godine stigao u Dinamo iz Lokomotive, bio je jedan od ključnih igrača momčadi koja je tu sezonu završila na drugom mjestu i jedno od najugodnijih iznenađenja lige. Ipak, od dolaska u Dinamo igrao je jako, jako malo. Skupio je tek 1175 minuta nogometa, što bi bilo 13 punih utakmica u sezonu i pol.

Još indikativniji podatak je da je Tolić, maknemo li sa strane utakmice Kupa protiv niželigaških klubova, startao u tek šest utakmica. U samo dva navrata je započeo dvije ligaške utakmice zaredom, oba puta prošle sezone. Prvi put se to dogodilo kada je protiv Slaven Belupa odigrao 65 minuta, a već u idućem kolu protiv Varaždina zamijenjen je na poluvremenu. Drugi put se to dogodilo na kraju prošle sezone, kada je titula već bila osigurana.

Ove sezone Tolić je započeo jednu jedinu prvenstvenu utakmicu, kada je dobio 57 minuta u domaćoj pobjedi nad Šibenikom. S obzirom na to kakav je on igrač, kakav je Dinamo klub i što se sve događalo na Maksimiru, to nema nikakvog smisla.

Mogao je biti Majer nakon Majera. Sve ozljede i odlasci nisu mu pomogli

Podsjećamo, Dinamo je veći dio polusezone odigrao bez ozlijeđenog kapetana Ademija, a usred sezone su otišla i preostala dva ključna veznjaka iz prošle sezone - Kristijan Jakić i Lovro Majer. Otišao je i Kastrati, ozlijeđeni su bili Petković, Jurić i Čop, a šest igrača otišlo je na posudbe.

Krznar je stalno miksao formacije, mijenjao igračima uloge i pozicije te konstantno pokušavao pronaći dobitnu formulu novim rješenjima. Pomalo je nevjerojatno da je i u takvoj situaciji veći broj igrača bio zakinut za minute, a Tolić je tu među najzakinutijim igračima.

Posebno je nejasan taj pristup ako se zna koliko je Tolić zapravo efikasan igrač. Primjerice, u sezoni 2019./20. u Lokomotivi je imao 14 golova i pet asistencija, iako je igrao tek više od poluvremena u prosjeku. Čak i u Dinamu je po omjeru konačnog učinka (golovi i asistencije) po minutama među najboljim igračima ekipe. U čitavoj ligi je 19. igrač po tome koliko često zabija na 90 odigranih minuta, a po ključnim dodavanjima na 90 minuta je drugi igrač HNL-a. Za igrača koji nikada nije u pravom ritmu i koji nikad ne zna hoće li dobiti barem pola sata, to su vrlo dobre brojke.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Ako se prošle sezone moglo razumjeti kako je Majer projekt kluba koji će vrlo brzo biti skupo preprodan pa je ta pozicija bila zacementirana, nedavanje šansi Toliću ove sezone je teško shvatljiv potez. Po profilu je mogao biti nešto najbliže zamjeni za Majera - desetka sjajne vizije i poteza kojim može riješiti susret. 

S obzirom na to da je Dinamo momčad koja konstantno ima inicijativu i koja vrlo često mora probijati suparničke bunkere, takav igrač je nužan. Kad je ostao bez svih rješenja koja su se mogla zamisliti, Krznar je na desetku povukao Petkovića, a Tolića i dalje ostavio na klupi. Ako Dinamo Tolića ne treba - a činjenica je da se ove sezone čak i Martin Baturina ugurao ispred njega - onda je nejasno zašto ga nisu dali na posudbu umjesto što sezonu i pol igrač od 24, odnosno 25 godina sjedi na klupi.

Zločin protiv nogometa

HNL je postao najbolja verzija sebe u posljednje dvije godine. Prvenstvo ima četiri odlične momčadi i još nekoliko njih koje služe uglavnom za razvoj mladih igrača, a samim time su zanimljive za pratiti. Ipak, zbog demografskih i financijskih ograničenja i dalje je relativno malo igrača za koje bi se plaćala ulaznica, koliko god ta fraza izlizana bila.

Marko Tolić je jedan od takvih igrača.

Možda postoji uistinu valjan taktički razlog zašto ne igra. Možda se na treningu vuče po terenu, možda u klupskoj kantini iritantno mljacka dok jede i možda ima problem sa stručnim stožerom. To mi izvana ne možemo znati. Ono što vidimo je kako on igra i što momčad treba.

Njegova sposobnost da nešto kreira ni iz čega u zadnjoj trećini terena, da petom odigra pas koji drugi ne vide ili da lažnjakom slomi čuvara, prozor su u neka druga nogometna vremena, kada bi i on imao puno veću ulogu. Nogomet koji obožavaju svi oni koji romantiziraju vremena "pravih" desetki koje su bile glavne, a nerijetko i jedine zvijezde u ekipi. Takvih igrača danas nema puno i samim time su još vrjedniji onima koji vole ovu igru.

Ne dati takvom igraču da u HNL-u pokaže što zna ne može se nazvati nikako drugačije nego zločinom prema nogometu.