Foto: Hina

ZLATKO KOMADINA, župan primorsko-goranski i pretendent na fotelju predsjednika SDP-a, za tjednik Lider dao je krajnje shizofren intervju. U jednom dahu se Komadina "čestitao poduzetnicima što postoje" i hvalio Ivicu Todorića, da bi se nedugo zatim proglasio - marksistom.

"Naravno da mi je Todorić prihvatljiviji od stranih vlasnika kapitala. Sigurno je on socijalno osjetljiviji prema radnicima koji rade u njegovoj tvrtki nego neki inozemni vlasnik koji ne živi ovdje", rekao je Komadina u intervjuu za Lider.

Do hvaljenja Todorića Komadina je došao komentirajući mjere koje u Mađarskoj provodi Viktor Orban. Komadina je pohvalno govorio o Orbanu, kazavši da mađarski premijer "vuče poteze slične onima u Latinskoj Americi i zbog toga nema nekih posljedica".

Bolje Todorić nego neki stranac

U tom kontekstu je Todorić kazao da su domaći poduzetnici za gospodarstvo bolji od stranih: "Razlika je u tome živi li vlasnik kapitala u istoj zemlji s ljudima s kojima dijeli istu sudbinu ili ne. Zato nije isto biti Todorić ili neki nepoznati vlasnik Zagrebačke ili Erste banke".

O poduzetnicima općenito Komadina ima vrlo visoko mišljenje: "Čestitam poduzetnicima što postoje, rade, proizvode, zapošljavaju, izvoze i osiguravaju sredstva za proračune, javnu i privatnu potrošnju". Također, Komadina kaže da se novac za proračunske troškove ne može namicati poreznom presijom, već treba privući investicije i zaposliti ljude.

Istovremeno, Vladu koju predvodi SDP, stranka kojoj i sam pripada, Komadina naziva neoliberalnom. "Politika SDP-a slijedi tu neoliberalnu politiku koja dominira u EU. Moramo vući određene poteze u tom pravcu jer smo članica i mala zemlja, ali to ne može biti jedina politika", tvrdi Komadina koji smatra da se Europa mora mijenjati i da se u Europskom parlamentu moraju nametnuti teme socijalne države.

"Marx je imao pravo"

Iako voli poduzetnike (a posebno Todorića), dok mu porezi nisu mili, Komadina i dalje kaže kako "ne bježi od toga" da se smatra marksistom:

"Marx je imao pravo, sve ovisi o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Evo na primjer, Novi list, dok su radnici bili vlasnici, bilo je plaća i posla. Prodali su dionice Robertu Ježiću kojem mediji nisu bili osnovni posao, onda se to zavrtjelo kao igra sreće... Radnici su mislili da će jednokratnom prodajom dionica osigurati egzistenciju do kraja života. I sada su u nezavidnoj situaciji. Ima takvih slučajeva i u hotelijerskim tvrtkama. Smatram da vlasništvo radnika štiti njihova radna mjesta. Nisam protiv privatnog vlasništva, ali treba kombinirati privatno i javno na tržištu".