Pa sam krenula gledati te sve svoje cipele na petu i scena me je podsjetila na neku od epizoda Seks i grada kad Carry gleda svoje cipele. Moje nisu tako skupe niti imam ormar samo za njih gdje pri prvom pogledu vidim točno koje su koje, ali moj dragi se sjetio super ideje i stavio je police ispod stropa ukrug sobe. Možeš si zamisliti? Tako štedimo prostor, a i vidim ih. Pa sam ih sad krenula gledati i – zbrajati. Došla sam do broja 20. Da, dobro si pročitala, dvadeset pari cipela na petu. Od tih dvadeset pari, imam možda pet koje sam nosila. Ostalih 15 čekaju idealan trenutak. E pa kako taj trenutak do sada nije stigao, sada sigurno više ni neće pa sam se odlučila oprostiti od njih. Goodbye cipele na petu, hello tenisice i japanke! Ostavila sam si pet pari, od kojih su tri platforme s punom petom (njih volim) i dva para štikli. Valjda bum ih nekad negdje obukla. Ak' niš' drugo, obući ću ih za svadbe na koje idem. I full ću se sredit! 

 

Svaka čast mamama koje i kad imaju dvoje/troje/četvero male djece misle full na sebe i uvijek su zrihtane, lijepo obučene, našminkane i s frizurom. To je fakat lijepo. I one su fakat lijepe. Well, guess what? Ja nisam jedna od njih. Ja sam jedna od onih mama koje vole (al' ono, fakat iskreno i iz dubine srca vole) trenirke, baggypants, udobne majice i tenisice ili japanke (znam da japanke nisu zdrave kad ih dugo nosiš, ali eto, volim japanke). Ne, nisam među onim mamama koje se zapuste pa idu van u obleki u kojoj su zadnjih par dana, u njoj su i kuhale pa su skroz zaflekane i na 3 metra osjetiš luk i češnjak od današnjeg/jučerašnjeg ručka. Ja sam među onim mamama koje idu u park u odjeći za park. Jer mi je u tome udobno. I lijepa sam si u trenirci. Nisam si lijepa kao mama u skinny trapericama, s volan majicom, sandalicama s pomponima i friško ofarbanom kosom, al' sam si skroz ok. I tak' obučem i djecu. Jer mi tako nije bed ak' se zmažu s pijeskom, blatom ili nečim trećim. Nek' se zmažu. Nek' padaju. Nek'nauče da nije bed pasti i dignuti se. Nije bed zmazati se. Imamo veš mašinu. I imamo dm-ov sapun protiv fleka na lavabou :) Uvijek spremni. 

 

Sigurna sam da i ti imaš slične probleme. Možda i nemaš, možda je problem u meni. Imam fakat puno odjeće od koje u veliku većinu trenutno ne stanem i trebala bih ju dati/prodati/baciti, ali nikako da se odvojim od nje jer:
 

1.Prije tri godine mi je super stajalo i kad smršavim opet će mi super stajati. I budem, smršavit ću! (…da, ziher…)

2.Sad se ne fura, ali se moda vraća pa će sigurno biti opet in kroz neko vrijeme

3. Hm, Bubica bi to mogla nositi – i ja imam neke super stvari od moje mame koje ne bih imala da ih je ona dala/prodala/bacila

4. Bilo je na sniženju, ali nije bilo broja što me nije spriječilo da kupim pa sam kupila jedinu veličinu koja je bila na raspolaganju (onu manju) jer, budem smršavila! (…da, ziher…)

5. Podsjeća me na super trenutak jer sam tada (npr.) …bila na proslavi Nove godine u Las Vegasu. Nema veze kaj ne znam di da opet odjenem tu haljinu. 

 

I tak', ne?Što sam odlučila? Odlučila sam neke stvari staviti u prodaju, a neke pokloniti. Sve ono kaj ne prodam kroz mjesec dana, dat' ću dalje kome treba. Na fejsu ima super stranica – zove se Čarolija darivanja – gdje se darivaju klinci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Tamo sam našla jednu curu iz doma koja ima 19 godina te više nije u domu (u domu su do punoljetnosti). S njom sam se dogovorila da joj pošaljem neke od mojih cipelica. Poslikala sam, ona si je odabrala koje želi i ja sam sretna da će cipele doći u dobre ruke. U ovom slučaju, na dobre noge :) Nije mi žao dati robu. Štoviše, full sam sretna kad ju dam nekome tko će ju nositi i tko će biti sretan. Sretni oni, sretna ja!

 

ALI, u cijeloj priči postoji (tj, postojao je) jedan potencijalni problem. Obzirom da u većinu haljina ne stanem, a imam svadbicu, dvije ovo ljeto, što sada? E pa na fejsu ima još jedna super stranica di sam našla super truper haljinu. Zamisli ovo, imaš jednu haljinu (dugu ili kratku – meni je duga ljepša), a možeš ju isfurati na bezbroj načina – s rukavima, bez rukava, sa zatvorenim leđima, s otvorenim leđima, naprijed više otvoreno ili manje otvoreno, križano preko leđa, mašna na leđima, u stilu grčke boginje... Ali ono, fakat na bezbroj načina. Tak se i zove: Infinity Hrvatska – twist 'n' wrap. I imaju ju u različitim bojama. A moja frendica Ivana, kad ju je vidla, je došla na super ideju! Ja ću kupiti jednu boju (odlučila sam se na ljubičastu jer je, kao, tamna, a ipak nije crna pa ću izgledati još mršavije), ona drugu boju (puder rozu – brijem da u ovoj ne bum baš tak mršavo izgledala, ali bum se slikala pa stavim fotke u nekoj od sljedećih kolumni) i onda se možemo mijenjati i staviti različite stilove pa imamo još duplo više „haljina“. Haljina je fakat mrak – oduševljena sam! I kaj je najbolje, uopće se ne vidi niti kilogram više jer super stoji. Ne vjeruješ? E pa pogledaj sama. Zaljubit' ćeš se! Jupijupijeje!  

 

Da zatvorimo temu cipela i odjeće. Nema smisla gomilati stvari po ormarima. Znamo i ti i ja kak' to ide. Od deset stvari koje su nam u ormaru, generalno nosimo 2-3 i njih vrtimo u krug. Nakon cipela, odlučila sam očistiti ormar s odjećom. Sad imam više mjesta. Još imam neke stvari od kojih mi se je zaista teško odvojiti, ali situacija je već puno bolja. Hvala mama! Izbroji cipele i očisti ormare do sljedeće srijede. I odi si pogledati Infinity haljinu :) Pozz!