Kad završiš na cesti, bez novca i doma, izgubiš dostojanstvo, barem ti se tako čini. Ne vidiš svjetlo na kraju tunela, sve je crno..

Malo šminke, masaža ili frizura možda se čine kao dosta površni darovi nekome tko nema za jesti i živi pod vedrim nebom, ali zbog tih se sitnica i detalja ponovno osjećaju kao ljudi, kao da je nekome stalo do njih i u ogledalu vide osobu kakve se sjećaju i koju dugo nisu vidjeli.

Uz tuš, brijanje i šišanje, koje neki nisu doživjeli godinama, dobili su i dobru hranu, novu odjeću.. jer kako ćeš neopran i u dronjcima na ikakav razgovor za posao, čak i kad ti se pruži prilika.

Ovo je nešto što su im mogli priuštiti, vi nekom drugom pomozite koliko vi možete. Kad svatko da malo, svi imaju i nikome ne fali.