neki dan kupio 2 starinska engejca kao nova. onaj što mu je igla zapinjala i bubanj se otvarao na stranu. nitko sretniji od mene

Engejac i onda prznu čakuru u cijev, moglo se pogodit na 2 metra.

A bili su i oni veliki mlinci za kavu po trgovinama, pa bismo, nakon kupnje kave u zrnu, ili sami mljeli tamo kavu ili bi nam kavu samljela teta s kase. A često se, barem kod mene, kupovala zelena kava, u Italiji, pa bi se doma pekla. Imali smo i el. mlinac doma, ali se sjećam da je tata morao nešto po njemu 'kemijat', jer je kava morala biti fino, fino meljena. :oD

Nikada mi prst nije bio crven od otvarača za konzerve. Još uvijek imam jedan takav doma. Koristio bih ga, ali više ne jedem konzerve.