Pomalo skrivena livada prekrivena travom i okružena šumom možda izgleda kao sasvim obično, čak šarmantno, mjesto za šetnju... Nažalost, daleko je od toga.

Ako nogom razmaknete jesenje lišće ugledat ćete pločice s brojevima. Bez oznaka, bez ikakvih drugih informacija, samo brojevi. Brojevi pripadaju čak 55 000 štićenika nekadašnje ustanove za mentalno bolesne osobe, koji su nakon smrti jednostavno trpani u masovne grobnice, bez imena, bez dostojanstva. Imena su skrivana kako se ne bi sramotila obitelj. Takva je ljudska prošlost. Danas nezamislivo, nekada "normalno".

Colleen Spellecy i njena ekipa već se godinama bore pobiti zakon iz 1927. kojim se preminulima i nakon smrti jamči privatnost, zbog čega ne može doći do spisa koji bi povezali brojeve s pravim imenima. Ovi ljudi nisu tražili privatnost niti molili da ih se zaboravi - nametnuta im je zbog okrutne prirode tadašnjih vremena.

Država New York još uvijek odbija promijeniti zakon. Možemo se samo nadati da će jednog dana ljudi pokopani na ovom proplanku dobiti svoje zasluženo poštovanje, a oduzeta ljudskost im biti vraćena.