Ameer Mehtr i njegova obitelj u Siriji su izgubili sve - dom, posao, imovinu, ostali su prosjaci. Netko se morao pobrinuti za njih, pa je odlučio pokušati doći do Europe i negdje pronaći posao. Međutim, kako do Europe?

Nije imao novca za plaćanje krijumčarima koji ljudima "pomažu" iz Turske do Grčke, a kako je inače plivač koji je nastupao za nacionalnu ekipu u Damasku i imao je trenera, odlučio je preplivati do grčkog otoka Samosa.

Mnogi su plivali i utopili se, mnogi su pokušavali u gumenim ili drvenim čamcima i poginuli, njih oko 2800. Trenirao je mjesecima uz obalu blizu Bejruta, gdje su privremeno živjeli nakon što napustili Siriju. Tjednima je proučavao karte i tražio najkraću rutu od obale uz turski gradić Guzelcamil do Samosa.

No, noć u kojoj je odlučio krenuti nije prošla mirno - prvo je sat vremena trčao šumom bježeći od policije koja je lovila krijumčare, a zatim morao hitno početi plivati odakle god može skočiti u vodu. Ispalo je da će mu ruta biti duga 6.5 kilometara. Uspio je par stvari koje je još posjedovao spremiti u vrećicu i vezati oko struka, a među njima je imao i nekoliko datulja da mu daju snagu za putovanje.

Kad je stigao na Samos, čekalo ga je jos desetak kilometara pješačenja do prve luke gdje bi se mogao registrirati kao izbjeglica. Bilo je to u rujnu. Iduće je mjesece proveo po kampovima i putujući u pretrpanim vlakovima sve do Švedske. Tamo sada živi u azilu. Jedino što ga je držalo bila je slika stijena Samosa koje je gledao dok je plivao i mislio "Ovo je moja budućnost!"

Nije jedini, kaže. Mnogi su plivali i nisu uspjeli, a sve što su željeli je šansa za život.