Kostoberina je vrsta lešinara, kojeg još zovu i bradati, koja prirodi i nama čini neugodnu uslugu čišćenja okoliša od leševa i ostataka životinja koje su uginule ili ubijene kao hrana.

I dok hijene pregrizu koju kost ili sove pojedu cijelog miša i ispljunu kosti, ova ptica ne da MOŽE jesti same kosti, već joj je poslastica i gotovo jedina hrana! Čak 95 posto jelovnika ovom lešinaru su čiste kosti. Preferira ih gutati cijele, ali ako ne može, baca ih s visine na kamenje da se razbiju u manje komade.

Osim što u kostima ima puno kalcija, najvažnije je ono unutra, odnosno fina koštana srž, izvor masti i goleme količine energije. Za većinu bića na svijetu kosti su neprobavljive, no ova stvorenja imaju nevjerojatno količinu jake kiseline koja im probavnom sustavu omogućuje da doslovno uništi kosti u roku od 24 sata nakon jedenja! Od ulaza do izlaza.

I tako iz dana u dan, kosti. Osim kad je sezona parenja, tada na jelovnik dolazi i meso, malo masti, treba se srediti za zavođenje i leženje jaja.

Također, zbog jake kiseline koja ubija SVE, ne mora jesti brzo, dok se leš ne "pokvari", može se vraćati opet i opet dok ne nestane i zadnji komadić. Čistač bez premca. Primjetit ćete i to da na glavi i vratu ima perje - ostali lešinari ga nemaju kako bi mogli glavu zavući u leš, a bez da se cijeli umrljaju krvlju i raznose sebi i drugima bolesti po gnijezdu. Kostoberina radi baš to, dođe kasnije i pobere kosti, pa se može malo i ušminkati bojama.

I koliko god bio uspješan u preživljavanju, jeo što nitko ne jede, imao perje, ništa ga ne može sačuvati od, pogodili ste - čovjeka. Ugroženi su, pogotovo u Africi, gdje ih masovno truju i love. Farmeri otruju leš da bi pobili možda lava ili leoparda koji se vrati po repete, ali dođu samo lešinari i nastradaju ni krivi ni dužni.

Nadajmo se da će opstati, jer ako smo u stanju istrijebiti čak i bića koja jedu leševe i same kosti, vratit će nam se kad-tad, a onda neće biti ni kosti na jelovniku za nas.