downovci su divni, topli, dragi i preuni ljubavi ... ali strah ove majke tek dolazi. Istina je sve sto je napisala ... ali roditelji umiru u pravilu prije svoje djece, a najveci strah je kako osposobiti svoje dijete za samostalan zivot.

Uopće je teško komentirati nešto takvo, pogotovo ako niste roditelj. Srećom nisam morao donjeti ovako tešku odluku. Niti jedna nije laka i vjerovatno je to jedna od odluka koje će te progoniti čitav život! Super je da ima ljudi koji su u stanju podnjeti teret bolesnog djeteta, takvim ljudima treba podići spomenik pogotovo ako su uspjeli ili imaju mogućnosti pripremiti dijete na život nakon njih...no uvijek se pitam što se dešava s djecom koja nadžive svoje roditelje i kako to djete kasnije živi u tom društvu? Da li netko ima tu informaciju kako je to u Hrvatskoj?