lobotom, razočaranje je dvosmjerna ulica. Ne možemo mi biti toliko razočarani koliko zbog svoje razočaranosti možemo druge razočarati još i više. Nije stvar u tome da je pas bolji od čovjeka, već je stvar u tome da čovjek skriva svoju prirodnu i dobru stranu na uštrb one lošije, a sve iz straha, frustracija, kompleksa i nesigurnosti koje mu je društvo usadilo kroz život. Ne, nemam psa i ne želim ga jer ne želim svoj osjećaj usamljenosti i razočaranosti pretvoriti u svoju nemogućnost da ostvarim bliskost i ljubav s bićem koje je na mojoj emotivnoj i intelektualnoj razini. Pas to nije. On je mentalno i emotivno na razini malog djeteta u najboljem slučaju. To je valjda i razlog zašto se ne stigne pokvariti poput čovjeka osim ako ga njegova divlja i nagonska priroda ne pretvori u bijesnu zvijer. A mnogi ljudi "vole" životinje jer u stvari samo mrze ljude, a to je jako žalosno.
Pas te voli bezuvjetno znači, a drugo ljudsko biće (žena kao partnerica) voli samo tvoje nofce, kola i sklonište, a još očekuje i ljubav koju joj samo pas može dati? Malo pogrešna logika. Ako netko želi po tome ljubav, neka si nađe psa, a ne traži u čovjeku ono što drugom čovjeku niti sam ne može, niti želi ponuditi. Ljudi, sredite se. Ne tražite ljubav u intelektualno inferiornijoj životinji, već sami prestanite biti niži oblik života od te životinje, pa kad postanete ljudi prema drugim ljudima i ti isti ljudi će i vama davati tu 'pseću' ljubav. Izvucite se iz začaranog kruga vlastite gluposti.