Moj profesor likovne umjetnosti nam je na početku školske godine dao da sami sebi odabremo ocjenu koju želimo imati na kraju. Ugovor između njega i nas je bio jasan, mi smo svjesno odlučili učiniti što je potrebno za izabranu ocjenu a on je kad ispunimo sve uvjete, dužan tu ocjenu upisati u index. Na početku odabrana ocjena nije se mogla promijeniti. Na kraju školske godine tko nije ispunio sve uvjete za ocjenu iz ugovora, imao je dvije ocjene niže od ugovorene. Radove smo ocjenjivali javno, svatko od nas je imao pravo reći što misli o svakom izloženom radu i dati svoju ocjenu. Za crtež drvene kapelice dali smo trojku jer je tema bila promašena (crni flomaster, a ja sam koristila ljubičasti) onda je on isti odabrao među "svoje miljenice" i uzeo sebi za uspomenu. Zbog njega volim umjetnost. :)