Osam psihički stabilnih osoba poslali su na psihijatriju kako bi vidjeli kad će izaći
1969. godine dr. David Rosenhan napravio je znanstveni eksperiment pod nazivom "Biti psihički stabilan u psihijatriskoj ustanovi". U eksperimentu su sudjelovale tri ženske i pet muških osoba. Cilj eksperimenta bio je uvidjeti koliko je lako ući u ustanovu i koliko lako (odnosno teško) izaći iz iste.
Doktor se bojao da će medicinske sestre i doktori vrlo brzo i lako otkriti ljude koji su sudjelovali u eksperimentu, no to se nije dogodilo. Svatko od njih prijavio se u različitu bolnicu, no svi su rekli istu stvar. Izjavili su da čuju glasove koji im govore da su prazni i tupi.
Nedugo nakon što su ušli u ustanovu, izjavili su kako se osjećaju normalno te zatražili od liječnika da ih puste. To se nije dogodilo.
Njihov izlazak je trajao od 7 do čak 50 dana, no nitko od njih nije pušten bez dijagnoze. Dijagnosticirani su im razni psihički poremećaji, od manične depresije do šizofrenije. Prema svima su se doktori i sestre odnosili ružno, bez obzira na to što su se oni ponašali pristojno i normalno. Neki su čak pretrpjeli zlostavljane.
Fascinantno je to što je 35 od 118 pacijenata, koji su bili smješteni u tih 8 bolnica, primijetilo da se radi o novinarima ili znanstvenicima. Neprestano su to ponavljali, dok doktori nisu posumnjali niti jednom.
Zaključak svega je da je vrlo lako ući u bolnicu za duševne bolesti, ali da je vrlo, vrlo teško iz nje izaći. Ponekad je i stručnjacima teško reći tko je bolestan, a tko ne.