Ova kratka priča iz podzemne željeznice negdje u Americi, zbilja će vam vratiti vjeru u ljude.
Jedan putnik podijelio je doživljaj koji ga je duboko ganuo. Muškarac visok skoro 2 metra, vidno nadrogiran, moguće i s mentalnim poteškoćama, uznemiravao je ostale putnike. Psovao je, vikao, bio agresivan a putnici su bili uplašeni.
Starija žena, otprilike u sedamdesetima, prišla mu je i stisnula ruku.
Čvrsto ga je držala dok se nije smirio. Muškarac je i zaplakao.
Čovjek koji je podijelio ovu priču, popričao je s tom ženom. Jednostavno mu je rekla: "Ja sam majka, a on je trebao nekoga da mu pokaže da nije sam, trebao je ljudski dodir."
Žena je tada počela plakati.
Nemojte osuđivati ljude na prvu, život nije jednak za sve. Osmjehnite se nekome, pokažite mu da je bitan.