Zatvor ima oko 900 stražara (od kojih su mnogi naoružani do zuba) i oko 700 zatvorenika. Među njima su serijske ubojice, pedofili, kanibali, teroristi... Kad se sve zbroji, broj njihovih žrtava penje se na nekoliko tisuća ljudi, približno nešto više od 3500. Dakle, prosječno 5 žrtava po zatvoreniku.

Zatvorenici borave u ćelijama koje su u još jednoj ćeliji, a sve je zaštićeno s još nekoliko čeličnih vrata, što znači da imaju nekoliko prepreka koje bi morali proći u pokušaju da pobjegnu samo iz ćelije. Neki od zatvorenika žive sami u ćeliji, a ima i onih koji ćelije od približno 5 kvadrata dijele s drugim zatvorenikom. Sve ovisi o okolnostima.

Ćelije se snimaju kamerom, a svakih 15 minuta obilaze ih i stražari. Noću se svjetla ne gase, a zatvorenicima je zabranjeno glavu pokrivati krpama, pokrivačima, ručnicima...

Kad izlaze iz ćelija (npr. kad zbog nekog razloga izlaze van ili u drugu ćeliju), zatvorenici hodaju u sagnutom položaju s lisicama na rukama. Prije toga im ponekad stavljaju i povez na oči.

U jednom dokumentarcu za National Geographic, Vladimir Nikolayev je objasnio da je u zatvoru zbog kanibalizma. Ispričao je kako je svojoj prvoj žrtvi odrezao komad mesa s bedra koje je nakon toga skuhao. Nije mu se pretjerano svidjelo pa je komad mesa izrezao i ispekao u tavi.

Mnogi zatvorenici na sebi imaju tetovaže na kojima je ponekad oslikan i zločin koji su napravili.

Drugi zatvorenik, Nikolay Asztyankov, zatvoren je jer je ubio jednu čitavu obitelj i zapalio njihova tijela u šumi. U intervjuu za National Geographic je rekao: "Ako neprestano razmišljate o tome zbog čega ste ovdje i što će vam se dogoditi... kad se sjetite da odavde nikad nećete izaći, da ste ostali potpuno sami... onda ni ovdje nećete dugo izdržati."

Zatvorenici se bude u 6:00 ujutro, a zabranjeno im je odmarati i sjediti na krevetima do 22:00. Zatvor Crni dupin nema kafeteriju / kuhinju, nego hranu dobiju u ćeliji. Dozvoljeno im je vježbati dnevno 90 minuta u većoj ćeliji, a međuvremenu se pregledavaju njihove ćelije.

Zločini često budu obješeni na ulazu u ćeliji kako bi se i stražari sjetili o kakvim je ljudima riječ. "Nekih je teško uopće nazivati ljudima. Nikad mi nije bilo žao ovih zatvorenika.", rekao je za National Geographic Denis Avsyuk koji u Crnom dupinu radi kao stražar.