Živjeli su u gradiću u američkoj saveznoj državi New York i nisu bili nešto posebno bogati. Većinu svog novca trošili su na stanarinu i jeftinu "studentsku" hranu. Bili su štedljivi, no oko jedne stvari su se brzo složili - shvatili su da trebaju novi kauč.

Zbog toga su išli u obližnju trgovinu s korištenim namještajem. Našli su više kauča koji su im se svidjeli, no dimenzije im nisu odgovarale. Samo jedan je došao u obzir. Iako je bio stari ružan, uzeli su ga jer je bio jeftin i uklapao se u njihov prostorni plan.

Smjestili su ga u svoj dnevni boravak i sjeli kako bi zajedno "proslavili" kupnju gledajući TV, no kauč je bio jako neudoban... Imali su osjećaj kao da je nešto u njemu. Bili su u pravu.

Rasklopili su kauč, a Reese je u jednom dijelu našao misterioznu omotnicu. Zatim su i Lara i Cally našle još jednu... i još jednu... Nisu sami nisu znali kako da reagiraju. Omotnice su bile pune novčanica. Istovremeno su se počeli smijati i plakati od sreće.

Kad su sve zbrojili, došli su do svote od 41 000 dolara. Već su počeli planirati kako će potrošiti novac, no onda su pronašli još nešto što ih je potaknulo na razmišljanje. Bila je to kuverta s podacima vlasnika.

Nisu više znali što učiniti - zadržati novac ili kontaktirati vlasnika? Iako bi mi novac itekako pomogao, odlučili su učiniti jedinu ispravnu stvar i vratiti pronađeni novac. Trebalo im je nešto vremena da pronađu adresu vlasnika, no na kraju su bili zadovoljni jer su ipak uspjeli.

Put ih je odveo do stare kuće koja je izgledala kao da se raspada. Oko nje je bila ograda s više znakova na kojima je pisalo "Oprez, oštar pas". Ni sami više nisu znali je li pronalazak ovog mjesta bila dobra ideja, no onda im je vrata otvorila jedna starica.

Živjela je sama, a studentima je otkrila da joj je muž umro i da je prije radila u cvjećarnici. Potvrdila je da je novac njen, no potpuno je zaboravila da je ostao u kauču. Lari, Cally i Reeseu je objasnila da je živjela u vremenima u kojima ljudi jednostavno nisu vjerovali bankama. Oni su joj novac vratili, a starica im se zahvalila poklonom - rekla im je da mogu zadržati 1000 dolara.

Većina ljudi bi zadržala ovo "zaboravljeno blago", no mladi studenti su htjeli biti korektni i vratiti novac koji nije bio njihov. Istina, 41 000 dolara je velik novac, no i onih 1000 dolara je lijep džeparac, pogotovo kada uzmu u obzir da su ovaj polovni kauč platili samo 20 dolara.

Nisu se obogatili, ali ovo iskustvo im je na neki način promijenilo život. Njihova priča je završila u medijima i obišla svijet. :)