Većina nas je dok smo bili klinci idealizirala svoje očeve. Oni su se činili kao neki moćni super junaci, u njihovoj smo se blizini osjećali sigurno i zaštićeno.
Ali kako smo odrasli, shvatili smo da su i oni samo ljudi koji ponekad dožive velike pehove koji ih često znaju izbaciti iz takta. Volimo tate, ali ruku na srce, volimo se ponekad i nasmijati njihovim malim nesretnim trenucima. :)