U očima zakona, kriv je vozač automobila, jer je dužan uvjeriti se da radnju (skretanje) može učiniti na siguran način, tj. da pritom ne ugrožava nečiju sigurnost, odnosno dužan je propustiti biciklista. To je po zakonu. Realno gledano, jedini krivac je biciklist. Nitko, sa zdravim razumom, ne prelazi zebru gledajući u mobitel, sa slušalicama u ušima, lagano s noge na nogu, kao što biciklom ne ideš ravno kao da si sam na cesti, ili u kamionu, pa ti nitko ništa ne može. Ti, kao biciklist, trebaš imati dovoljno razuma u glavi da pretpostaviš da auto neće stati, jer vozači, uglavnom, ne znaju gdje su, a pogotovo tko je oko njih, jer stalno vise na mobitelima i uopće nisu svjesni okoline.