Vrane su neobična bića. Vole sjajne drangulije, pokupe smeće iza tebe, nauče tvoj govor tijela, pa ti čak i zapamte lice, jer neke ljude mrze. Neke, pak, jako vole, poput malene Gabi.

Gabi je vezu s vranama uspostavila kad je imala samo četiri godine. Ispadne joj komadić sendviča, vrana ga pokupi. Ona to vidi, pa joj pruži još malo i godinu dana kasnije imate djevojčicu koja svoju užinu dijeli s redom vrana koje su se navikle na hranjenje. Malo kasnije, vrt je mjesto radnje - kadica sa svježom vodom, pladanj s kikirikijem, malo pseće hrane u travi. Vrane se okupljaju po žicama i drveću i dolaze na gozbu.

Ali... ali. Ne dolaze bez da nešto ostave zauzvrat. Ponekad je to sjajna kuglica, nekad naušnica, nekad hrđavi šaraf ili šareni kamenčić. Ne ostavljaju sve i ne uvijek, ali sve to završi na pladnju s hranom, na koji polažu svoju "gotovinu". Bilo je i gadnih stvari, tipa trula kliješta raka, ali ipak su to vrane, njima je takva stvar velika čast jer nekom drugom donesu hranu koju su mogle same pojesti. Mama ne brine, drago joj je što Gabi voli životinje i što nesebično dijeli.

I mama je dobila poklon. Blizu kuće ispao joj je poklopac objektiva fotoaparata. Na snimci kamere u dvorištu uhvatila je vranu koja ga je vratila, isprala u kadici s vodom i položila joj ga na pladanj za hranu!

Hrđavi šaraf je Gabi treći omiljeni predmet jer je vrana s njim vjerojatno "planirala izgraditi si kuću". Jednom je dobila metalnu pločicu s natpisom "NAJBOLJI". Možda negdje neka vrana nosi identičnu ogrlicu s natpisom "PRIJATELJI" :)