Pseći duh je neuništiv. Judith je posljednjih 10 godina provela vezana na lanac, u blatu, sama, izgladnjivana i nesposobna hodati od bolnih artritičnih kukova. Blato, snijeg, mokrenje po njoj s balkona, tuga.. sve je izdržala. Nikada nije imala ni igračku ili dekicu kad je hladno.

Spašena je dan prije nego su je vlasnici odlučili unovčiti za 50 dolara. Organizacija koja bi trebala brinuti o životinjama i koju su susjedi više puta zvali nije učinila ništa da joj pomogne, iako imaju nekoliko zakona po kojima su je mogli oduzeti. Ali dati 50 dolara da je ubiju i osiguraju si posao odlaganja životinjskih ostataka - to im se dalo. Vlasnici su je zvali Juda. Kao da je ona njih izdala.

Nakon cijelog jednog vijeka patnje, došla je u ruke dvoje dobrih ljudi s kojima je provela 18 mjeseci sve sreće, igre, brige i pažnje koje je u životu zaslužila, a nikada nije imala. Maženje, kampiranja, kupanja u jezeru i ganjanje vjeverica u doniranim kolicima - to su uspomene koje je odnijela sa sobom iza duge. Uginula je od starosti, u toplom zagrljaju.