PUNU 21 godinu stanoviti D.V. iz Nove Gradiške primao je invalidsku naknadu od države. Nije dobio veliki novac, ukupno 61.172,93 kune. Dio u dionicama, dio za besplatne udžbenike za dijete, nešto jednokratne pomoći, a ravno polovica ukupnog iznosa došla mu je kao osobna invalidnina. Punu 21 godinu, danas četrdesetpetogodišnji D.V., bio je ponosni nosilac naziva 20 postotnog hrvatskog ratnog vojnog invalida. I za to je prosječno svakog mjeseca inkasirao 242 kune. Ništa.

No, D.V. nije ni te 242 kune mjesečno zaslužio. 1994. godine se mlatnuo sjekirom ili cjepanicom po prstu dok je cijepao drva pred kućom, a stradavanje je prijavio kao ozljedu s vojničke dužnosti u sklopu 121 brigade. Državno odvjetništvo je, nepoznatim metodama – vjerojatno zahvaljujući nekom cinkarošu, nakon 21 godine zaključilo da je D.V. varalica i podiglo optužnicu protiv njega. Ma koliko iznos od 242 kune bio mizeran, optužba nije sporna. D.V. je prevario državu, lažući je stekao status vojnog invalida te dobio novac koji mu ne pripada. I trebao bi ga vratiti.

Hrvatska vlada je prije 20 godina, 1996. godine, dakle u vrijeme kada je D.V. već uživao svojih 242 kune, odlučila preko Hrvatske banke za obnovu i razvitak otvoriti kreditnu liniju za zapošljavanje demobiliziranih vojnika. Činilo se to kao dobra ideja. Mnogi od onih koji su otišli u rat po povratku su shvatili da njihovih radnih mjesta, a najčešće ni tvrtki, više nema. Trebalo je mladim ljudima pomoći da se zaposle. Ukupno je odobreno 3655 kredita za zapošljavanje. U poljoprivredi je podijeljen 1721 kredit, obrtnicima 1820 kredita, a samo 44 poslodavca su podigla kredit za zapošljavanje veterana.

Polovica tih kredita nije vraćena

Isplaćeno je 319,5 milijuna kuna, odnosno prosječno 87,5 tisuća kuna po kreditu. Skoro polovica tih kredita, ravno 49,95 posto, nikada nije vraćena. Službene su to brojke Ministarstva branitelja.

„I kad su isplaćivani krediti pretpostavljalo se da veliki dio novca nikada neće biti vraćen....