Pavle Balenović, Velebit, 20. tra 2016.
Kad nakon sječe šume kamionima odvoze najvrijednije sortirane dugačke trupce ostaje ono sitnije drvo koje se koristi za ogrijev. Za njegov transport iz nepristupačnih i teško prohodnih terena do ceste često je jedini izbor konj.
Spuštao sam se terenskim vozilom s Velebita i naletio na konja koji mi se prepriječio na putu. Iznenadio me zatečeni prizor no shvatio sam brzo što se događa. Ugasio sam motor i čekao sjedeći. I onda: "Sad ću ja !" ... Diže se sa složenih trupaca mršav čovjek. Ležao je gore ili spavao pa ga nisam mogao spaziti. Po govoru čini se da nije iz ovog kraja. "Kirijaši" ... dolaze uglavnom iz susjedne Bosne za poslom. Iskreno, takvim poslom nitko ne može biti zadovoljan. Ni pozdrava a ja šutim jer od šoka i bijesa ne mogu smiriti usnice koje podrhtavaju ... a on onda veli: "Ma nije slušao pa je u kazni !?" ... I jedva povuče konja, korak po korak u stranu da meni oslobodi prolaz. Čekao sam u tišini da ga navedem da istovari teret s konja što je i shvatio. Upalio sam motor i pratio sve kroz retrovizor. On me dugo gledao dok sam namjerno polako odlazio. Vjerojatno je pomislio da sam mu moguća kontrola. A i Land Rover kakvog sam vozio obično koriste službenici. Tko zna koliko dugo su bolna leđa i izranjavane konjske noge trpjele taj teret ... da slučajno nisam naišao.
I nakon ovakvog primjera besmislenog, okrutnog postupanja prema živom biću to prekrasno stvorenje ostaje ponosan predstavnik svoje vrste iako ne shvaća za što je morao trpjeti. Ostaje li čovjek ponosan na ono što čini? Takvu kaznu konj sigurno nije zaslužio.
Izvlačenje drva iz šuma iznimno je teška zadaća za konje kojima se često pretjerano okrutno postupa. Ima slučajeva da životinje rade do iznemoglosti pa kad se ozlijede i ne mogu više kretati ostaju tako ranjene, napuštene u šumi. Postupak oko ranjenog konja košta više nego njegova vrijednost.