Skupi setovi za filmove strave i užasa mogli bi postati stvar prošlosti - ovakvih je napuštenih, oronulih mjesta sve više, dovoljno da se zaputite u predgrađe nekog grada poput Detroita, točnije u Northville, Michigan.

Zgrade propadaju i trunu, stvari su još unutra kao da su ljudi tek prije par sati nestali - ova je bolnica otvorena 1952. godine kao vrhunski centar za mentalno oboljele. Prije nego su je uništile gužve i kresanje proračuna, bila je mjesto koje je prvo počelo koristiti umjetnos i glazbu kako bi zaista liječili pacijente i pomogli im.

Pacijenti su mogli učiti svirati, stvarali su predstave, glumili, mogli su učiti za inženjere, ekonomiju, radili su u nekim bolničkim službama, brinuli se za okoliš.. sve što bi bolnica za takve pacijente trebala biti.

Nažalost, tijekom '70-ih je država počela smanjivati proračun, bolnice su se gasile, druge su ukidale pojedine programe pomoći i sve se svelo na šopanje ljudi ljekovima, što utječe samo na simptome, a ne na uzroke bolesti.

U ovoj je bolnici dnevno bilo preko 1000 pacijenata, a osmišljena je i opremljena samo za 650. Neki su spavali u sportskoj dvorani dok nisu dobili sobu.

Do '80-ih je potpuno propala i krenula je istraga, uvjeti za život pacijenata bili su užasni, neki spavali na hodniku i samo pušili jednu za drugom, gledali TV i propadali zajedno sa zgradom. Osoblje se trudilo, ali nisu imali što ni čime..

Zbog uvjeta i zanemarenosti, bolnica je zatvorena 2002., a zgrada napuštena, spomenik ljudskom nemaru i nebrizi za ono važno. Tako stoji i danas, 14 godina kasnije, a posjećuju je samo mladi s bocom u ruci i poneki hrabriji fotograf.

Foto: Thomas Hawk
https://www.flickr.com/photos/thomashawk/

Još fotki bolnice: https://www.flickr.com/photos/thomashawk/10620200045/in/photolist-hbtitk-fLjFsz-k4qQGL-o8GixJ-i34GEs-bALqJc-jubRrg-kMMby8-enHVf1-AJJdcU-e4D7MG-nPBFWr-pqLVBF-dhQuxe-fNvSvq-oUz9gZ-pAnp45-roHJB3-fJ9LNt-egtZrR-Ayu1gs-wm5Q1R-nFSnzY-qGkAF2-cJc8du-gyNXDz-bWsF9p-ephAJQ-c6Uiw7-nutCrj-boDHdS-dYUpu