Pozitiva
• 15 rujna 2017
Radnik ljekarne na internetu podijelio najtužniju priču s radnog mjesta koja mu je slomila srce
6K
Farmaceutski tehničar James Morales podijelio je na Twitteru priču koja je mnoge ljude rasplakala. Glavni likovi ove priče su stari bračni par koji je redovno dolazio kod Jamesa po lijekove. Kad su zadnji put bili u ljekarni, James je primijetio da je nešto drukčije.
U nastavku vam prenosima priču koju je mladić podijelo na svom profilu:
"Danas sam imao jedno od najtužnijih iskustava u svom životu. Znam da većinu ovo ne zanima, no jednostavno sam ovo MORAO podijeliti s drugima.
Radim u ljekarni kao farmaceutski tehničar. Dva, ponekad i tri puta u tjednu, našu ljekarnu posjeti jedan stari bračni par kako bi uzeli svoje lijekove. Svi ih znamo. Redovno nam dolaze. Starica je obično ona koja plaća račun i razgovara sa mnom i ostalima.
Kolege s posla ih bolje poznaju jer bračni par već dugo godina posjećuje ovu ljekarnu. I meni su vrlo brzo prirasli srcu. Starica je uvijek bila vesela i uživala je u našim razgovorima. Starac je uvijek stajao kraj nje, gledao je i pažljivo pratio o čemu priča. Uvijek su bili skupa pa mi je zbog toga današnji događaj bio vrlo čudan kada je starac došao sam, bez nje.
Pitao sam ga "Kako ste, gospodine Smith?", a on mi je odgovorio da je bilo i boljih dana, što je bio njegov uobičajeni odgovor pa tada još uvijek nisam slutio da se nešto dogodilo. Rekao sam mu da sam im pripremio 6 lijekova, 3 za njega i 3 za njegovu suprugu. Na trenutak je mirno stajao pa rekao "Moja žena... preminula je sinoć. Zapravo sam došao vratiti njene lijekove jer ih više neće trebati."
Naša ljekarne je uvijek mala puno posla i bilo je dosta bučno u njoj no svi su odjednom zastali kad su čuli što je starac rekao. U ljekarni nikad nije bilo tiše nego tad. Gospodin Smith je ispred mene stajao sa suzama u očima i rekao "Nije mi to drago reći no bilo bi mi draže da sam otišao prije nje. Bilo je teško ustati danas bez nje. Bila je moja najbolja prijateljica i ljubav mog života."
Pokušavao sam se suzdržati i ne plakati iako sam vidio da neke kolege i kolegice već plaču. Tada je nastavio: "Ne budite tužni. Obećao sam joj da ću živjeti i da ću i dalje uzimati svoje lijekove. Održat ću svoja obećanja. Sada pazi na mene, boljeg anđela čuvara nisam mogao imati."
Koliko god mu je teško bilo, uspio se sabrati, kasnije se čak i našalio par puta s mojim radnim kolegama. Prije nego što je otišao, dao nam je savjet koji nikad nećem zaboraviti. Rekao je da onima koje volimo moramo na vrijeme reći da ih cijenimo jer nikad ne znamo kad ćemo ih zadnji put vidjeti. Rekao je da se kaje jer joj te noći nije rekao da je voli."
U nastavku vam prenosima priču koju je mladić podijelo na svom profilu:
"Danas sam imao jedno od najtužnijih iskustava u svom životu. Znam da većinu ovo ne zanima, no jednostavno sam ovo MORAO podijeliti s drugima.
Radim u ljekarni kao farmaceutski tehničar. Dva, ponekad i tri puta u tjednu, našu ljekarnu posjeti jedan stari bračni par kako bi uzeli svoje lijekove. Svi ih znamo. Redovno nam dolaze. Starica je obično ona koja plaća račun i razgovara sa mnom i ostalima.
Kolege s posla ih bolje poznaju jer bračni par već dugo godina posjećuje ovu ljekarnu. I meni su vrlo brzo prirasli srcu. Starica je uvijek bila vesela i uživala je u našim razgovorima. Starac je uvijek stajao kraj nje, gledao je i pažljivo pratio o čemu priča. Uvijek su bili skupa pa mi je zbog toga današnji događaj bio vrlo čudan kada je starac došao sam, bez nje.
Pitao sam ga "Kako ste, gospodine Smith?", a on mi je odgovorio da je bilo i boljih dana, što je bio njegov uobičajeni odgovor pa tada još uvijek nisam slutio da se nešto dogodilo. Rekao sam mu da sam im pripremio 6 lijekova, 3 za njega i 3 za njegovu suprugu. Na trenutak je mirno stajao pa rekao "Moja žena... preminula je sinoć. Zapravo sam došao vratiti njene lijekove jer ih više neće trebati."
Naša ljekarne je uvijek mala puno posla i bilo je dosta bučno u njoj no svi su odjednom zastali kad su čuli što je starac rekao. U ljekarni nikad nije bilo tiše nego tad. Gospodin Smith je ispred mene stajao sa suzama u očima i rekao "Nije mi to drago reći no bilo bi mi draže da sam otišao prije nje. Bilo je teško ustati danas bez nje. Bila je moja najbolja prijateljica i ljubav mog života."
Pokušavao sam se suzdržati i ne plakati iako sam vidio da neke kolege i kolegice već plaču. Tada je nastavio: "Ne budite tužni. Obećao sam joj da ću živjeti i da ću i dalje uzimati svoje lijekove. Održat ću svoja obećanja. Sada pazi na mene, boljeg anđela čuvara nisam mogao imati."
Koliko god mu je teško bilo, uspio se sabrati, kasnije se čak i našalio par puta s mojim radnim kolegama. Prije nego što je otišao, dao nam je savjet koji nikad nećem zaboraviti. Rekao je da onima koje volimo moramo na vrijeme reći da ih cijenimo jer nikad ne znamo kad ćemo ih zadnji put vidjeti. Rekao je da se kaje jer joj te noći nije rekao da je voli."
