Otis Johnson u zatvor je otišao s 25, a pušten je sa 69 godina. Nakon 44 godine, njegov susret sa svijetom bio je sve samo ne običan. Bilo mu je čudno što ljudi govore sami sa sobom, no onda je shvatio da imaju slušalice u ušima te da razgovaraju na telefon. Reklame na staklima građevina bile su nešto potpuno novo za njega. Nije mu bilo jasno kako ljudi mogu tipkati na telefone i ne gledati kamo idu. Gužve u podzemnim željeznicama previše su za njega pa on odabire bus. Kaže kako se mnogo toga promijenilo. Hrana je drugačija, piće je drugačije. Toliko je toga novoga što treba shvatiti i isprobati. Kaže kako se ne bavi prošlošću i ne živi u vremenima koja su prošla. Ono što on želi je gledati naprijed, raditi na budućnosti i pronaći mir.