Prije dvadeset i dvije stotine godina ovdje nije bilo slapova. Rijeka Velino, gdje se nalaze slapovi, krenula je potpuno drugačijim putem, završavajući u močvari u ravnicama Reitija. Stajaće vode močvare smatrale su se nezdravima i krivili su ih za razne bolesti koje su pogodile stanovništvo, pa je rimski konzul Manius Curius Dentatus naredio izgradnju kanala, poznatog kao Curiano Crench, 271. godine prije Krista, za isušivanje močvara i usmjeravanje viška vode u prirodnu liticu na Marmoreu stvarajući slapove.

Ipak sve nije išlo po planu. Dolina Reitija je nastavila s poplavom, a kada je voda bila visoka u rijeci Velino, poplavila je i dolinu Terni gdje je voda bila preusmjerena. Prostor koji je stvorio čovjek i poplava koja je nastala postali su dug izvor sporova između stanovnika Terni i doline Reiti.


Pitanje između dva grada bilo je toliko sporno da je rimski senat bio prisiljen to riješiti, ali konsenzus se nije mogao postići i stvar je stoljećima ostala neriješena.

Nakon pada Rimskog Carstva i razvoja feudalnog sustava ljudi su postupno napustili teritorija i sela. Nedostatak održavanja kanala Curiano uzrokovao je nagomilavanje baze mulja i dolina Reitija ponovo je počela poplavljivati.

Tek je u 15. stoljeću papa Grgur XII naredio izgradnju novog kanala kako bi se obnovio izvorni tok. Daljnja poboljšanja učinio je papa Pavao III sredinom 16. stoljeća kada je postavljen regulacijski ventil za kontrolu protoka.

Konačne prilagodbe, koje su slapovima donijele današnji izgled, izvršila je arhitektica Andrea Vici na zapovijed pape Pija VI. krajem 18. stoljeća.

Andrea Vici uspjela je riješiti većinu problema sa poplavom. Međutim, u rijeci Velino sada postoji hidroelektrana zbog čega se protok pada smanjuje ili povećava ovisno o tome kada postrojenje ispušta višak vode.