"Trenutno imamo zatvorenika od 230 kg koji ne prestaje pišati i srati u gaće. Svaki put kad pošalju medicinsko osoblje koje mu pokušava pomoći, on im počne psovati i vrijeđati ih. Čak ih pokušava i udariti. Zadnjih mjesec dana leži na svom ležaju u osušenim govnima, mokraći i sjemenu i ne dopušta da mu se itko približi. Počeo je imati iritacije i crvenilo na koži. Čitava ćelija (a i susjedne) smrdi po urinu. Kad mu netko dođe u posjet (djeca, prijatelji, odvjetnik), on jednostavno ostane ležati i odbija bilo kakve razgovore s njima."

"Imao sam stvarno puno kriminalaca i psihopata u zatvoru u kojem radim, ali ovaj me je najviše zgrozio. Značio, bio je jedan lik koji se volio samozadovoljavati i druge zatvorenike gađati svojim sjemenom. Isto to je radio i zatvorskim čuvarima i ljudima koji su mu donosili jelo. No, to nije sve što je radio. Nekad je i pišao po njima, valjda ovisno o raspoloženju. Ponekad mi se činilo kao da uživa u zatvoru."

"Dogodilo se to na uskršnje jutro. Jedan od zatvorenika je mislio da bi bilo zanimljivo skinuti se gol i ugurati sebi četku za WC u čmar, i to toliko duboko da mu iz guze viri samo vrh četke (koja je trebala izgledati kao repić uskrsnog zeca). Skakutao je gol po zatvoru i pokušavao raditi neke čudne zečje zvukove. Većina ostalih zatvorenika se dobro nasmijala, ali meni je to bilo pomalo jezivo. Koji bolesnik..."

"Morao sam otpratiti novog zatvorenika do ambulante. Nisam znao zbog čega, sve dok nismo stigli do doktorice. Imao je zavoje po nogama i hodao je čudno, ukočeno. Nije mogao savijati koljena. Kad je sjeo, medicinska sestra mu je skinula zavoje i otkrila trulo meso. Imao je natečene noge, a smrad je bio nepodnošljiv. Skoro sam se ispovraćao. Kad je pokušao spustiti noge, pukla mu je koža oko koljena i izbacila neku odvratnu tekućinu po podu. Doktorica me pogledala i odmah rekla da pošaljem drugog zatvorskog čuvara. Pitao sam zašto, a ona mi je odgovorila da ću pasti u nesvijest i da bi bilo pametno poslati nekoga drugog. Kad sam izlazio van, prošao sam kraj ogledala i primijetio da sam sav blijed (inače sam malo tamnije puti). Vidio sam kako ubijaju ljude, kako ih vješaju, kako se međusobno bodu noževima. Vidimo sam ljude u plamenu, lika koji se pred mojim očima upucao... ali ovo što sam vidio u ambulanti je nešto najodvratnije."

"Moj otac je instalirao ventilacijski sustav u ženskom zatvoru. Jeo je sendvič i imao ugodan razgovor s jednom od zatvorenica. Pozdravili su se, a nakon što je krenuo dalje s poslom, jedan od zatvorskih čuvara mu je rekao da je žena s kojom je razgovarao osuđena na smrt jer je ubila svog muža. Samljela ga je sa strojem za mljevenje mesa. Tada se moj otac sjetio trenutka kad ga je u razgovoru pitala je li dobra salama koju je imao u sendviču."

"Znao sam zatvorskog čuvara u Birminghamu koji je rekao da je najjezivija činjenica o Fredu Westu bila ta što je uvijek bio dobro raspoložen. Stražari bi često zaboravili o kome se radi i smijali bi se njegovim šalama, a zatim bi stali i pomislili: 'Pa ovaj lik je zlostavljao vlastitu kćer i zakopao je u beton.'"