Ovo je nerijetko posljedica narcizma kod roditelja. Narcisi za sebe smatraju da su najbolji i najvrjedniji i često zamišljaju svoju djecu kao projekte koji moraju biti idealni. Stoga nisu nikada dovoljno dobri.

Djeca narcisa često se čitavog života trude zadobiti njihovu ljubav, a ne slijediti svoje snove. Iz tog razloga razviju osjećaj da je svaka ljubav privremena, da se stalno moraju dokazivati i da je uvijek mogu u trenu izgubiti ako nisu dovoljno dobri, odnosno ako nekim svojim potezom razočaraju voljenu osobu.

Naravno, ovo može biti posljedica prirođene introvertiranosti, ali često je produkt odgoja u kojem nije bilo dovoljno razgovora. Ako ste svaki put kad ste željeli izraziti mišljenje naišli na agresiju, odbijanje i rečenice tipa: "Ne odgovaraj mi, slušaj me jer sam ja tako rekao" itd. - velike su šanse da je upravo odgoj kriv za manjak samopouzdanja pri izražavanju mišljenja.

Roditelji koji ne potiču samostalnost kod djece već stalno naglašavaju što su sve za njih napravili, kako su se žrtvovali i nabijaju im osjećaj krivnje - često su glavni krivci za brojne loše veze u životu.

Takve osobe često se osjećaju podređeno u raznim odnosima i imaju osjećaj da moraju biti zahvalni svom partneru, šefu itd. iako, realno, to ne moraju.

Ovo je jako česta situacija u tradicionalnijim društvima gdje roditelji smatraju kako imaju pravo upravljati životima djece do kasne dobi. Čak i birati im prijatelje, školu i zanimanje...

Takva djeca teško se osamostaljuju i slijede svoj put.

Ako vas roditelji previše kontroliraju, djeca u svojim formativnim godinama ne eksperimentiraju dovoljno, ne istražuju sebe, ne razvijaju hobije i jednom kad odrastu zapravo ne znaju rade li stvari zato što njihovi roditelji to žele ili zato što ih stvarno žele raditi.

Krize identiteta česte su kod takve djece.

Ovaj osjećaj često je usađen u ranom djetinjstvu. Ako si uvijek mislio da moraš raditi ono što tvoji roditelji žele da radiš, inače ćeš dobiti agresiju, kaznu ili vrijeđanje - vjerojatno je da će te taj osjećaj u njihovom prisustvu pratiti kroz život.

Dijete koje ne dobiva dovoljno ljubavi od roditelja često traži načine kako osjetiti zadovoljstvo drugim metodama, čak i kad su štetne.

Djeca koja su u djetinjstvu navikla biti podređena i stalno raditi stvari samo da dobiju pažnju i ljubav roditelja - često to nastave raditi i u drugim vezama u svom životu.

Roditelji s narcističkim sklonostima često koriste nametanje krivnje kako bi izmanipulirali dijete da radi ono što oni žele. Oni nikad ne priznaju da su u krivu, a dijete za loš odnos s roditeljima onda krivi sebe ili radi stvari koje ne želi samo da ne uzruja roditelje. Sve to izaziva frustraciju.

Ako roditelji nisu poštovali tvoju privatnost i granice u djetinjstvu, šanse su da ćeš imati poteškoća s postavljanjem granica u drugim vezama u svom životu. Jako je važno shvatiti da je dijete osoba, a ne nečije vlasništvo.