NA DANAŠNJI dan 1978. godine započeo je vjerojatno najbizarniji meč u povijesti sporta. Brojni drugi ogledi ostat će poznati po spektakularnim sportskim potezima, nevjerojatnim iznenađenjima ili čudnim događanjima, ali ništa neće nadmašiti meč za svjetskog prvaka u šahu između Anatolija Karpova i Viktora Korčnoja.

Dvoboj je održan na Filipinima, u Bagulu, gradu poznatom kao ljetna metropola otočke države. Osim spektakularnog šaha, dvoboj će ostati još više zapamćen po onome što se događalo izvan table.

Sudar svjetova i velike tenzije

Šah je nakon Drugog svjetskog rata postao više od sporta. U pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama šahovska ploča je bila jedino stvarno i realno ratište hladnog rata, kao što je ustvrdio čelnik SSSR-a Leonid Brežnjev. I ovaj dvoboj imao je snažnu ideološku uvertiru.

Karpov, čovjek iz Zlatousta, koji se nalazio u samom srcu SSSR-a, bio je veliki miljenik Komunističke partije, a posljedično i čitavog Istočnog bloka. Njegovo velemajstorstvo i pobjede nad omraženim zapadnjacima predstavljali su neiscrpan izvor ponosa za Sovjete koji su u njegovim titulama vidjeli konačnu pobjedu istočnog uma i vrijednosti nad zapadnim, i to u igri u kojoj strategija neodoljivo podsjeća na one iz vojnih knjižica.

S druge strane, Korčnoj je bio sve ono što je SSSR mrzio. Rođen i odrastao u Lenjingradu, postao je jedan od desetaka tisuća Rusa pa je dvije godine prije ovog dvoboja otišao u Nizozemsku bježeći od tvrde čizme sovjetskog komunizma. Prigrljen od Zapada, Korčnoj je postao figura koju su istinski mrzili na Istoku, a pobjeda Karpova nad izdajicom domovine i čitave ideologije bila je pitanje od nacionalnog interesa. Kada je jasno koliki je ulog bio u tom meču, onda je malo jasnije zašto su se oba igrača služila bizarnim pomagalima kako bi stekli prednost.

Karpov je doveo hipnotizera. Korčnoj je odgovorio dovođenjem plaćenih ubojica

Jedan od prvih incidenata dogodio se kada je Karpov u svoj "tim" doveo hipnotizera, dr. Zuhera. Tvrdio je da je Korčnoj u proteklom meču doveo hipnotizera čiji je zadatak bio upravljati Karpovljevim umom pa je predstavnik SSSR-a doveo kontra-hipnotizera, koji ga je trebao zaštititi od sličnog scenarija. Prilikom jednog poteza Karpova, koji je trajao 39 minuta, Zuher nije ni jedne sekunde ispustio pogled s Korčnojeva. On na prvu to nije primijetio, ali jesu agenti koji su bili raspoređeni diljem publike. Bilo je sasvim jasno da će tražiti osvetu.

Ona je stigla u obliku dvojice lokalaca, plaćenih ubojica koji su netom izašli iz zatvora nakon ubojstva indijskog diplomata, a navodno su im jamčevinu platile američke tajne službe. Bili su pripadnici Anande Marge, međunarodnog kulta koja se zalaže za novi svjetski poredak koji se temelji na konceptima poput meditacije, duhovnosti i osobnog blaženstva. Priliku da dobiju svoje mjesto na tribinama jednog od najvećih sportskih događaja na svijetu vidjeli su kao idealnu platformu za promoviranje svojih svjetonazora. 

Prvotno su snage reda zabranile ubojicama da budu na tribini, zbog čega je Korčnoj žestoko protestirao. Smatrao je da imaju jednako pravo tamo sjediti kao i dr. Zuher. U međuvremenu ih je doveo u svoj hotel, gdje su ga podučavali jogi, danima su ih pratili KGB-ovi agenti, a naposljetku je donesena odluka da ne smiju prisustvovati ostatku dvoboja.

Sunčane naočale, rendgen i jogurt od borovnica kao sredstva za pobjedu u šahu

Korčnoj se ipak snašao u borbi protiv hipnotizera iz publike. Do kraja dvoboja nosio je sunčane naočale. Karpov se žalio kako ih namjerno postavlja pod kutem koji njemu odbija svjetlo u oči, ali njegovi protesti kod organizatora nisu urodili plodom. Nepovjerenje i sulude ideje bili su prisutni tijekom čitavog dvoboja. Obojica su sumnjala kako njihov protivnik ima pomoć izvana.

Karpov je inzistirao na tome da neće nastaviti dvoboj dok god se stolica na kojoj je sjedio Korčnoj ne pregleda na rendgenu. Nakon što je zaprijetio da će napustiti meč ako mu se ne udovolji, organizatori su stolicu uistinu odnijeli u obližnju bolnicu na slikanje.

Manje paranoičan nije bio ni njegov suparnik. Karpov je u jednom trenutku tijekom druge partije dobio jogurt od borovnice, a Korčnoj je optužio Sovjete da je to bio način komunikacije s njihovim igračem. Do kraja susreta dogovorena su pravila. Karpov svoje jogurte smije dobivati samo u za to predviđenim pauzama, a konobari su bili dužni najprije Korčnojevom timu prijaviti koje će boje biti svaki jogurt.

Dvoboj je trajao ukupno tri mjeseca te je završio 18. srpnja. Odigrane su 32 partije. Dvadeset i jedna završena je remijem. Od preostalih 11 Karpov je pobijedio rezultatom 6:5 i zadržao naslov svjetskog prvaka. Korčnoju je to bio jedan od deset poraza u borbi za naslov, što ga je učinilo najboljim igračem u povijesti koji nije bio prvak.

Jedna od posljednjih bitaka hladnog rata bila je i jedna od najbizarnijih, baš poput epohe povijesti kojoj je pripadala.