Ali, osim što je velikan Reala, Ramos je dijete Seville, rođen u obližnjem Camasu, a u klub s Pinzjuana došao je kao desetogodišnjak, da bi devet godina kasnije, točnije u ljeto 2005., nakon samo jedne sezone u seniorskoj momčadi, postao najskuplji španjolski tinejdžer.

 

Real je 19-godišnjaka koji je upravo debitirao za seniorsku reprezentaciju i pokazivao ogroman potencijal, platio 27 milijuna eura i dao mu četvorku velikog Fernanda Hierra. Vrijeme će pokazati da je ogromno povjerenje u Ramosa, iskazano u kešu i simbolički, bilo itekako opravdano, jer postao je sve ono kako smo ga nazvali na početku teksta.

 

Zato je Ramos, koji (kao i svi Španjolci) drži do regionalne pripadnosti i doista uvijek s ponosom ističe njegovo andaluzijsko porijeklo, nakon utakmice poželio objasniti zašto je radio ono što nikada ne radi - slavio gol koji je postigao protiv matičnog kluba, na stadionu gdje je postao nogometaš i to likujući prema najvatrenijima navijačima domaćina.

"Nisam pokazao nepoštovanje prema navijačima Seville, upravo suprotno. Od onih koji su prema meni korektni tražio sam oprost, dok me za ove koji od početka do kraja utakmice vrijeđaju moju majku, ni najmanje nije briga. Svaki put kada se vratim u Sevillu je tako i više mi je dosta!", bjesnio je Ramos nakon utakmice i nastavio sa zanimljivom usporedbom:

 

"Za razliku od mene, Rakitić i Alves nisu djeca Seville, ali su također ovaj klub zamijenili drugim. I dok njih prilikom svakog povratka ovdje s novim klubovima dočekuju kao bogove, meni 90 minuta psuju majku."

U nedjelju je na istom mjestu opet veliki dvoboj istih suparnika, ali sada u La Ligi, a na pitanje što očekuje na tom susretu u kojem drugoplasirana Sevilla dočekuje vodeći Real, Ramos je rekao: "Volio bih kada bi me u mom gradu dočekivali drugačije, jer ovo ničim nisam zaslužio, ali ja spreman sam na sve. Ja dolazim igrati nogomet, a neka Sevilla i njen predsjednik poduzmu mjere, kako oni kojima je jedina namjera vrijeđati, ne bacaju mrlju na ostale navijače."

 

Poručio je onima koji vrijeđaju njega i obitelj: "Pravi navijači Seville od mene imaju samo veliko poštovanje, a ovaj grad uvijek će biti moj dom, ali za one koji mu psuju majku imam samo prijezir. Ja sam kapetan Reala i uvijek ću braniti svoju momčad, ali nikada ne zaboravljam tko sam i odakle sam. Kada umrem, moj lijes bit će prekriven s dvije zastave, Realovom i Sevillinom."