Foto: Index, FAH

NEOMARKSISTIČKA stranka ORaH, poznata po zagovaranju venecuelanskog ekonomskog modela, nerazumijevanju tržišnih mehanizama i tendenciji ukidanja nepovredivosti privatnog vlasništva (detaljniji osvrt na njihov program pogledajte ovdje) objavila je pamflet u kojem se protivi dolasku Ubera na hrvatsko tržište. Kao što ćemo vidjeti, u pozadini leži rentijerski mentalitet po kojem nije bitno to što će krajnji korisnici dobiti bolju i jeftiniju uslugu (ili u najmanju ruku veći izbor), već je glavna briga na tome da će oni koji su se čvrsto pozicionirali u svojim tržišnim nišama morati uložiti dodatan napor ako žele opstati u novim okolnostima.

Pa krenimo redom.

UBER-ov vozač može postati svatko sa položenim vozačkim ispitom i bilo kojim vozilom sa četvero vrata, bez ishođenja dozvole, licence ili koncesije za razlliku od postojećeg taxi prijevoza, gdje vlasnici obrta moraju imati svu spomenutu dokumentaciju i moraju zadovoljiti svojim vozilima kriterije za udobnu i sigurnu vožnju.

Da, to je točno. Međutim, ono što je fascinantno jest da ORaH-ovci ne vide nikakav problem u tome što postojeći taxi prijevoznici moraju zadovoljavati sulude birokratske kriterije i baviti se tonom papirologije da bi mogli voziti taxi. Problem nije u Uberu, već u regulativama koje postojećim taxi korisnicima umjetno čuvaju tržišnu nišu i priječe dolazak konkurencije. Time se najviše šteti javnim korisnicima, jer nedostatak konkurencije rezultira visokim cijenama i manjim motivom za poboljšanjem usluge.

Promašena fiskalizacija

Na kraju svega toga, moraju izdavati i fiskalne račune, što kod UBER-a nije slučaj, jer se radi o naplati putem mobilne aplikacije, odnosno iznos se naplaćuje sa mobilnog broja.

Kao i ranije, jedini problem koji ja u ovome vidim je to što taxisti moraju izdavati fiskalne račune. Umjesto da otvori pitanje Linićevog promašaja sa fiskalizacijom, ORaH okrivljava Uber jer je našao način da svoju naplatu legalno izvrši na elegantniji način.

Na taj način izbjegavaju troškove goriva, održavanja, osiguranja putnika, mirovinskih i zdravstvenih davanja, nemaju PDV niti prirez lokalnoj samoupravi.

Drugim riječima, pronašli su način kako ostvariti suradnju sa svojim klijentima bez da im država oduzme cca 45% zarade stečene u dobrovoljnoj razmjeni. Što se tiče poreza, svaki građanin Hrvatske obveznik je poreza na dohodak, tako da nije točno da vozači Ubera nisu obvezni plaćati porez. Osim toga, većina vozača Ubera ima regularni posao kroz kojeg plaćaju mirovinska i zdravstvena davanja, a što se tiče osiguranja putnika... ne bi li o tome trebali odlučivati sami putnici?

Svrha poslovanja nije plaćanje poreza

Kompanija plaća uredno porez u San Franciscu, tako da RH ne uplaćuju niti lipe PDV niti prireza.

Ovaj prigovor proizlazi iz socijalističke ideje da je svrha poslovanja plaćanje poreza. Pa budući da Uber neće plaćati porez Hrvatskoj (iako će dio od osobnog dohotka svejedno završiti u državnom budžetu), onda njegovo postojanje nema smisla i treba ga onemogućiti. Kako ORaH-ovcima objasniti da firme služe zato da krajnjim korisnicima isporuče dobra i usluge koji im povećavaju kvalitetu života? Svrha IKEA-e nije da plaća porez, već da građani imaju priliku kupiti kvalitetan i povoljan namještaj i tako povećati kvalitetu svog života. Isto tako, svrha Ubera nije da plaća porez, već da građanima omogući brz, učinkovit i povoljan prijevoz iz točke A u točku B, i tako pridonese poboljšanju njihovog životnog stanja.

Samo tarifiranje usluga vožnje ovisi o nekoliko faktora : brzine kretanja vozila do 18 km/h, preko 18 km/h ili o trenutnoj potražnji, gdje cijene rastu peterostruko kao u Londonu za vrijeme štrajka vozača u javnom prijevozu.

Svaki privatni pružatelj usluge ima pravo odrediti cijenu za svoje usluge. Ne vidim zašto bi se ikoja politička stranka trebala zamarati s kriterijima na osnovu kojih neki privatni subjekt formira svoju tarifu. Sama činjenica da se ORaH-ovci osjećaju pozvani ovo komentirati pokazuje njihov stav prema ekonomiji koja može funkcionirati samo ako je pod potpunom i neprestanom paskom centralnih planera koji diktiraju svaki aspekt poslovanja pravnih i fizičkih osoba.

Damping? Kakav damping?

Definitivno, narudžbom taxi usluge ne znate da li isti vozač nije u alkoholiziranom stanju, pod utjecajem droga ili mentalno bolesna osoba, jer kriterija nema osim da niste kažnjavani.

To je također točno, ali kakve veze s time ima država? Ukoliko su korisnici usluga odrasle osobe, nije li njihovo pravo da procijene rizik i snose odgovornost za svoje postupke? Po ovoj logici država bi trebala zabraniti i autostopiranje, ili bilo koji oblik interakcije sa nepoznatom osobom koja prethodno nije ishodila državno odobrenje.

Registrirani taxi vozači ili taxi kompanije u RH uredno moraju zadovoljiti sve kriterije vozača, vozila i moraju ishoditi svu dokumentaciju da bi dobili licencu za obavljanje djelatnosti tako da tvrdnje pojedninih političkih stranaka o padu cijena radi konkurencije nisu na mjestu, jer je ovo nelojalna konkurencija što bi trebala potvrditi komisija za ravnopravnost tržišnog natjecanja.

Kao što rekoh, puno elegantnije rješenje jest ukinuti besmislene birokratske kriterije i dozvoliti svakom vozaču da vozi taxi, a kriterij odabira prepustiti krajnjim korisnicima.

O fiskalizaciji ne treba trošiti vrijeme a posebno ulaskom lojalne konkurencije u taxi prijevozu cijene su stabilizirane, tako da ORaH smatra da gradske vlasti grada Osijeka, te OBŽ trebaju na vrijeme reagirati i zaštititi dignitet, opstojnost te poslovnost svih auto taxi udruženja i poduzeća koja pružaju takve usluge jer time štite i sebe. Postojeće taxi službe podmiruju obveze PDV-a i prireza uredno prema državi i gradu, što bi se dolaskom UBERA i njihovim dampinškim cijenama, ugrozilo isto kao i sigurnost u cestovnom prometu.

Stabilizacija... zvuči poznato? Što uopće znači da su "cijene stabilizirane"? U ravnopravnoj tržišnoj utakmici cijena je određena točkom u kojoj se sijeku krivulje ponude i potražnje. Onog trenutka kada neki centralni planer odluči omesti tržišne mehanizme, tako da npr. Regulativama ili kvotama umjetno koči povećanje ponude, dolazi do distorzije cijena od koje najveću štetu imaju krajnji korisnici. Tzv. "dampinške cijene" (više o mitu dampinga vidi ovdje) nisu ništa drugo nego tržišno uspostavljene cijene u dobrovoljnoj razmijeni dobara i usluga. To može biti neprihvatljivo samo ljudima gladnima moći, vlasti i kontrole nad tuđim životima.

Svatko može voziti taxi

Slijedom svega navedenog ORaH poziva sva taxi udruženja, poduzetnike i kompanije (Ecotaxi, Cammeo) da se udruže u svom stavu prema vlastima lokalne samouprave sa stavom da ne dozvolimo dolazak UBER-a u RH a tako i u našu regiju.

U prijevodu: udružite se i nagovorite Državu da upotrijebi svoj monopol nad fizičkom silom kako bi sve ostalo po starom. Lakše je tako nego mijenjati besmislene regulative ili se uključiti u pošteno tržišno natjecanje u kojem pobjeđuje onaj tko uspije isporučiti najbolju uslugu za najbolju cijenu, a ne onaj koji ima prijatelje i rođake među državnim moćnicima.

UBER je djelovanjem sindikata ZABRANJEN u Bruxellesu, Berlinu, Münchenu i Madridu, a u Francuskoj je donesen zakon o zabrani rada.

Prijevod: metoda fizičke supresije konkurencije radi, pa zašto ne bismo i mi pokušali.

Ne dozvolimo dolazak kompanije čiji je moto i krilatica „IDEJA JE MOJA – SVE OSTALO JE VAŠE“, jer će nam ostati samo socijalni slučajevi

Kada bi ORaH-ovcima stvarno stalo do socijalnih slučajeva, onda bi radili na deregulaciji tržišta i tako omogućili svakom nezaposlenom građaninu da bez velikih kapitalnih ulaganja pokrene samostalnu djelatnost. Npr. ukidanje svih regulacija vezanih za taxi službu, što bi svakom građaninu s automobilom otvorilo nove mogućnosti za poboljšanje financijskog stanja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala