Splitsko stanje uma: Radnicima posrnulih tvrtki Praznik rada ništa ne znači!
Foto: Duje Klarić, Ante Čizmić / Cropix
PEDESETAK radnika Dalmacijavina sinoć se u tvorničkom krugu družilo uz vatru, srdele i vino, rezignirano čekajući stečajni rasplet višemjesečene agonije uništenog splitskog poduzeća. Prije sindikalnih parola sa razglasa, neki od njih ispričali su nam svoju priču.
"Ja imam 60 godina manju jednu, ovdje sam 30 godina. To je najgora situacija, a pogotovo mome Zvoni - on ima 50. Di će on? Nigdje. Ja ću pet godina živjeti na betonu. Ima obitelji kojima ovdje rade troje ili petero. To je za umrijet od gladi", priča Nikša Bratić, jedan od 426 radnika nekadašnjeg simbola dalmatinske privrede pred devastiranim pogonima u splitskoj trajektnoj luci.
Nema mobitela, nema struje, nema bankovne kartice
Plaću nije primio već pola godine, a da nije 1.750 kuna, koliko supruga mjesečno zaradi u lokalnom trgovačkom lancu, i on bi bio gladan. Njegov kolega Zvone Kruneš je samac. Na mobitel ne priča odavno, više nema ni za struju, a jučer je ostao je i bez bankovne kartice.
"Evo je, brale, danas je odnio banci. Evo je. Pripolovilo je. Kaže, nevažeća je, nema više priliva, nema novaca. Teško je meni, nikom ne bih poželio ovako da živi jer nije normalno živjet ovako kako ja živim, ali živim i nastojim živjet pošteno", kaže nam Kruneš.
"Gdje ste građani Splita i Dalmacije, zar smo mi ti koji ovdje jedini loše žive?"
Praznik rada više im ništa ne znači, izgubili su vjeru da se išta više može promijeniti, ali su ipak došli ne, kažu, zbog borbe nego zbog druženja. Većina radnika nije se odazvala sindikalnom pozivu, ni Dalmacijavina, ni Adriachema, ni Uzora, ni drugih uništenih splitskih poduzeća. Čudi to i Željka Stojaka, sindikalnog povjerenika Adriachema u stečaju, nekad moćnog Jugovinila.
"I nas su sredili prije mjesec dana. Ja bih sada htio reći ljudima, 'ljudi ne dajte da to vama dogodi', ali gdje su ti ljudi? Gdje ste, građani Splita, Dalmacije, zar smo mi ti koji ovdje jedini loše žive", pitao se Stojak.
"Ako treba teći krv, neka teče krv!"
Radnice Uzora, jedne od firmi iz posrnulog carstva Bruna Orešara, na burzi su već skoro godinu dana. Stečaj Trgovačkog suda koji nije proveo ni jedan stečaj s preustrojem zatražila je sinoć njihova sindikalna povjerenica Ljiljana Šućur.
"Uzor traži stečaj Trgovačkog suda. Trgovački sud nije kompetentan da radi stečajeve, nije učinio nijedan stečaj s preustrojem. Doći, ugasiti firmu, to može svaka budala učiniti. Treba imati snage, treba imati znanja i učiniti stečaj s preustrojem. Ako treba teći krv, neka teče krv. Ako treba ponovo iz Dalmacije, neka ide iz Dalmacije. Ne bojim se ovoga što govorim. Pozdrav cijeloj Hrvatskoj i svim radnicima s plaćama i bez plaća", rekla je Ljiljana Šućur iz Uzora poželivši svim radnicima sretan Dan rada.
Split postaje "grad slučaj"
Tužna sudbina radnika uništenih splitskih tvornica pokazatelj je da i Split malo pomalo postaje "grad slučaj". O tome kakva je danas socioekonomska slika Splita najbolje svjedoče tužne slike jutrošnje prvomajske "proslave" na Marjanu, gdje su se Splićani doslovno tukli za porcije graha.
Nekoliko stotina, uglavnom umirovljenika, toliko se guralo oko stola da su organizatori u pomoć morali pozvati policiju i gradske zaštitare. Ljudi su se tukli, provlačili ispod stolova pa čak i padali u nesvijest.
"To je grozno. Nisam mogao vjerovati da je tolika glad, to je doslovce glad. Gledam žene fete kruha trpaju u torbe", rekao nam je jedan od građana, a i ostali su bili iznenađeni cijelim kaosom zbog kojeg je prekinuta podjela oko 3.000 porcija graha.
Za "utjehu" Splićanima može biti to što je s njihovim brodom, čini se, potonuo i kapetan Željko Kerum. Nije to potonuće bilo nikakav čin časti, već rezultat loših poslovnih odluka zbog kojih se urušila splitska ekonomija, ali i njegovo poslovno carstvo. No Kerum će se, nema dvojbe, već nekako snaći. A što će biti sa splitskim radnicima koji nisu te sreće?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati