JOŠ JEDAN život se ugasio. Pijana vozačica pregazila je mladu djevojku na pješačkom prijelazu i pobjegla. Jedan mladi život je ugašen na pragu zrelosti - osoba koja je mogla živjeti još mnoga desetljeća, voljeti, stvarati, imati obitelj, biti uspješan član zajednice, ostala je ležati na cesti. I nije jedina. Koliko smo već puta čitali: ''Nakon nesreće izmjereno je XY promila…''

Alkohol u prometu očito postaje sve veći problem. Novinari često doznaju kako počinitelju izazvana nesreća nije prva, nego iza sebe ima cijelu seriju, koja na kraju završi nečijom pogibijom. Građani se zapjene na nekoliko dana, traži se odgovornost, neki traže i linč, no zanimljivo je da od političara ne stižu nikakve ili gotovo nikakve poruke. Jeste li primijetili da se u Hrvatskoj političari javljaju na sve i sva, ali kada alkoholizirane ljude treba trajno maknuti s ceste, onda naglo nastupi potpuna šutnja? Šutnja koja jako dobro govori o karakteru hrvatske politike. A to je dobiti glasove pod svaku cijenu i ne zamjeriti se nikome, pa ni onima koji imaju ozbiljnih problema s alkoholom.

Pijan sjesti za volan znači biti svjestan da se nekog može ugroziti

Izazivanje prometne nesreće pod utjecajem alkohola ili nekog drugog opojnog sredstva bitno je različito od glavnog uzroka izazivanja prometnih nesreća - nepažnje. Nažalost, u prometu je dovoljna jedna sekunda gubitka koncentracije da dođe do smrtonosnih posljedica i ta sekunda se, budimo iskreni, može dogoditi svima nama. Umor, promjena radiostanice, bilo što što nam je privuklo pažnju samo na trenutak - i možemo postati počinitelji teške prometne nesreće. Sudska praksa pamti i potpuno bizarne situacije, npr. vozilo koje je zahvatilo torbu pješaka nakon čega je on pao i kobno udario glavom o rubnik; izlazak iz garaže unatrag gdje je sudar s teretnim vozilom pri maloj brzini uzrokovao udar vozača o središnju konzulu; slučajeve gdje je izrastao grm bitno pogoršao vidljivost (tu bi trebala odgovarati osoba zadužena za održavanje ceste)… 

Sjesti pod alkoholom za volan razlikuje se od svega toga. To znači da je vozač svjesno, namjerno sjeo u vozilo znajući da mu je mogućnost reakcije bitno umanjena. To se može usporediti samo s vožnjom 100 km/h tamo gdje je dozvoljeno 50, jurnjavom po pješačkoj zoni ili sličnim radnjama. To znači sekundu nepažnje koja može izazvati posljedicu, nažalost ponekad i smrtnu. To znači sjesti za volan svjestan da se nekoga može ubiti!

Vlast radi samo kozmetičke akcije

Kakva je reakcija vlasti? Uglavnom neka tiha akcija, tipa ''nadzor prometa vikendom'', tj. slanje policajaca na teren preko vikenda. Najlakše je poslati policajce. Pa što i kada isti nađu totalno pijane vozače? Dobit će ti vozači nekoliko mjeseci bez dozvole i neku kaznu i za nekoliko godina kazna će automatski biti izbrisana, što znači da mogu voziti i dalje, sve dok nekog ne ubiju. Reakcije oporbe? Praktično ne postoji.

Za razliku od nas, u Italiji je prije nekoliko godina većini bilo dosta vožnje pod alkoholom pa je uvedeno novo kazneno djelo - ubojstvo i ozljeda u cestovnom prometu. Ukratko, propisuje se: ''Tko je odgovoran za izazivanje smrti osobe kršeći odredbe o cestovnom prometu kaznit će se zatvorom od dvije do sedam godina.'' Takvi su rokovi uobičajeni u Europi. Nema smisla dulje od nekoliko godina u zatvor slati osobu koja je prouzročila smrt nekoga drugog jer joj je iz nekog razloga pažnja popustila na nekoliko sekundi. 

Međutim, talijanski zakon propisuje i sljedeće: ''Tko, sjedajući za volan vozila na motorni pogon pod utjecajem alkohola ili alterniranog psihofizičkog stanja uslijed konzumiranja opijatnih ili psihotropnih supstanca (…), skrivljeno izazove smrt osobe, kaznit će se zatvorom od osam do 12 godina.'' Čak su i kazne za tjelesne ozljede kada je počinitelj pod utjecajem alkohola vrlo stroge, tri do pet godina, a za tešku tjelesnu ozljedu četiri do sedam godina.

Za prouzročene lake ozljede počinitelj koji je pod alkoholom (uz kaznu) dobiva i tri godine oduzimanja dozvole, za teške ozljede pet godina bez dozvole, a ako je došlo do smrtnih posljedica bez dozvole ostaje punih 15 godina. Postoje li otegotne okolnosti - 30 godina.

Hrvatska politika se ne želi zamjeriti alkoholičarima

U nas zakonodavac šuti. Pokušava se postojećim zakonodavstvom, uz malo više policije na ulicama, dovesti red, a to ne ide. Zašto se šuti? Zato što se u Hrvatskoj gotovo 300.000 ljudi može smatrati alkoholičarima. Prema nekima još i više. Pijenje alkohola je duboko ukorijenjeno u našu kulturu, posebno u kontinentalnim krajevima, i stvaranje kvalitetnog zakonskog okvira, sličnog onome koji ima Italija, značilo bi doslovno oduzimanje desetaka i desetaka tisuća vozačkih dozvola. A to znači i gubljenje velikog broja birača.

O problemu alkoholizma u Hrvatskoj politika osim prigodno gotovo i ne priča. Zašto? Zato što ta tema nije popularna. Gotovo niti jedan alkoholičar ne želi priznati da je alkoholičar. Jako će se buniti ako ga se proglasi bolesnikom.

Ako bismo donijeli jasna pravila da alkoholičar vozačku dozvolu gubi dok se ne izliječi, da svatko uhvaćen s primjerice više od 0,8 promila gubi dozvolu na nekoliko godina, a ako je pritom vozio i djecu dobiva i nadzor socijalne skrbi, da svatko tko prouzroči i manju prometnu nesreću, a ima više od propisanih 0,5, također ostaje godinama bez dozvole - sigurno bi došlo do poboljšanja sigurnosti, ali i nepopularnosti vlasti koja bi to donijela. Ne zaboravimo, ako 300.000 ljudi ima problema s alkoholom, onda je to jako puno birača. I zato politika uglavnom šuti. I vlast i oporba. Važnije je sakupiti neki broj glasova i dobiti zastupnike. A riješiti jedan problem – e to nećemo, mogao bi se netko naljutiti.

Država koja ne rješava alkohol u prometu samo je sudionica ubojstva

Alkoholičari u ovoj zemlji imaju glas kao i drugi. Činjenica da stručnjaci govore kako debela većina obiteljskog zanemarivanja i zlostavljanja u pozadini ima alkohol te kako je obiteljsko nasilje u valjda devet od deset slučajeva vezano za alkohol za političare nije previše bitna.

Sve to naše političare neće navesti da donesu učinkovit program borbe protiv alkohola, a onima koji voze pijani oduzmu dozvole. Alkohol je u Hrvatskoj društveno prihvatljiv (ovdje, naravno, ne mislim na čašu vina ili jedno pivo nego na stvarno opijanje), a borba protiv alkohola ne donosi političke bodove. Onda ćemo po onoj staroj - kada se nešto dogodi, pošalji malo policiju na ulice, neka narod vidi kako se nešto radi, a u biti se ne radi ništa.

Budimo jasni. Malo tko je za volan pijan sjeo prvi put i odmah usmrtio nekog. Prvi put je vjerojatno završio u grabi ili zabijen u drugi, parkiran automobil. No kada nakon toga nije drakonski ili uopće kažnjen, onda takva osoba dobiva osjećaj nadmoćnosti i nedodirljivosti. Pa kada se takav osjećaj još pojača pićem, onda kad-tad nevina osoba ostane invalid ili ležati mrtva na cesti. A u tom slučaju je jasno - država koja alkohol u vožnji ne sankcionira na vrijeme, te koja ne spriječi počinitelja prije nego što mu je vožnja nakon dvije boce vina ili pola litre žestice postala nešto uobičajeno – takva država obična je sudionica ubojstva. Napiti se u Hrvatskoj znači dobiti dozvolu za ubojstvo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala